Svadbe u Domaljevcu
Nekada su se Domaljevčani ženili i udavali, odnosno pravili svadbe u kasnu jesen, poslije svih poljoprivrednih radova, a sada to rade oko Svete Ane, kada su svi gastarbajteri na okupu i cijela domaća familija. Obično se „dovod mlade“ izvede godinu dana prije. Jedni kažu: „brak na probu“, a drugi opet kažu da toliko treba vremena da se kvalitetno pripremi dobra Domaljevačka svadba. Otprilike godinu dana treba da se zagovori „DRALE“, „TIGROVI TAME“ ili „MATIĆA BAND“- kultne glazbene grupe ovih prostora. Godinu dana treba da domaćini sakupe novac, sve pokupuju, organiziraju, pozovu, održe svadbu kako to dolikuje dobrim domaćinima. Sve može brže kod onih imućnijih.
Dovodi i svadbe obično počinju pjesmama: „danas majko ženiš svoga sina“ ili „Oženismo mi našeg bećara, da po selu curice ne vara.“ A obično se završava pjesmom: “Ajde kume da te ispratimo, da se više s tobom ne patimo“.
Sve ostalo, stane u tri sata video kasete dobro obrađene, da što ne promakne.
Sat prvi:
Domaćinske kuće uredne i čiste, baš za svadbu okrečene, snaše u suknjama sa šljokicama od platna iz Austrije ili Turske, pocalice šarene ko perje djetlića, trempeta uvozna ali zvonka, štiklice friško iz najboljih butika, dukati pod vratom izvađeni iz strogo čuvanih odaja, šminka stara jedva sat, odijela muškaraca ispeglana kao nikada do sada, šatori razapeti i nakićeni, sve servirano po posljednjoj modi, muzika spremna, miriše zaprška sarme na dvjesto metara, „čajo i to tvoje zvono, de zazvoni jeb.. lo te ono“, isprobava se pokuvački, traži se kolce, ploske se pune starom šljivkom, mladoženja se nećka, mlada ne može izdurat od čekanja, svatovi pristižu, dolaze bijesna auta iz Frankfurta i Minhena, šargija i violina podsjećaju na stara dobra vremena kada se igralo i pjevalo u kolu, posluga siječe pečenice i kruh, salata čeka još malo, vrijeme je za pokret.
Sat drugi:
Mlada čeka ko zapeta puška. Njeni je prodaju. Takav je običaj. Sjeda se i gosti. Da se što više pojede i popije kod prijaka. Ceremonije. Plač punice. Stare kuvačice u svom elementu. Slikanje sa familijom. Sirene vozila. Odlazak. Vjenčanje u crkvi. Otac u pratnji svoje kćeri do oltara. Sve mirno i dostojanstveno. Dva puta DA! Poljupac na brzake, čestitanja, opet škljocanje. Pred crkvom kolo. Cika automobilskih guma, kružna vožnja kroz selo. Narod izašao da vidi mladu. Svekar i svekrva čekaju kod kuće. Pjevaju mladoj. Mlada sjeda na krilo novog tate. Darivanje. Igra se, pjeva, veseli, glazba počinje sa razglasom do daske.
Sat treci:
Ide se po po kumu: „Alaj nam se uredila kuma, umila se u devet safuna“.
Čuje se: mrka, ...brunjo..., alaj sam se potkasala... Uzovnici zauzimaju svoja mjesta. Muzika dere. Trpeza je puna. Počinje sa kruhom i salatom, nastavlaja sa sarmom i pečenicom, završava sa kolačima. Pred mladencima trokatne torte. Čajo moli očenaš. Muzikanti sviraju Hrvatsku himnu. Jede se brzo, iščekuje se prikazivanje: domaćina, kumova, starog svata... pljušte pare! Neki broje: 8, 14, 25, 34, 56 tisuća KM. Može i više. Može i manje, ali rijetko. Kraj prikazivanja, odlazak većine uzvanika. Neki su jedva dočekali, mora se sutra raditi. Pođani, čašica, kava. Pokoji pijani. Nemojte šta zamjeriti. Čeka se da svane. Čeka se na kuma da najavi odlazak. Umor je. Štiklice na nenaviklim nogama žuljaju.
A sada navali na posao
Umorni mladenci idu (pokušati) pravit djecu, ako to nisu uspjeli za zadnjih godinu dana. Zdušno se trude. Ja kad će ako ne sada? Usput ne zaborave prebrojati novce. Zadovoljni i sretni zaspu. Domaćin i domaćica isprate i posljednje goste pa navale sa raskrčivanjem. Odmah iza podne pogledaju kasetu da provjere da li je sve bilo baš onako kako su željeli. Je li neko upo ko ne treba, je li neko fali. Sretni su i zadovoljni. Oženili su sina i dobili mladu. Sretniji, (danas sve češće) dobiju odmah i unuku ili unuka.
Hajde kume da te ispratimo
Konačno! Gasi se kamera. Kraj. Ica je odradio svoj posao.The End.
