Nekada smo igrali zajedno
Sarajevo 1965., Bosna-Borac 2:2
S.l.n.d, stoje: Pisarevic, Mikic, Pistoljevic, H.Jusufovic, Mesic, H.Alijagic, Coralic i Alatovic. Cuce: Kapetanovic, Ivkovic, Zaimbegovic, Bobic, Lukac
Sjecanje na neke suigrace iz „Borca“
Ešref Zaimbegovic
Nogometna groznica koja trese Evropom i moje diskusije sa mladim kolegama o mojim nogometnim danima otvorila su neka sjećanja na te davno prošle dane i neke meni drage likove koje već dugo nisam vidio.
Igrao sam aktivno za prvi tim FK “ Borac“ iz Bos. Šamca od 1963. do 1973. godine. Igrali smo u Tuzlanskoj zoni i Republičkoj ligi Bosne i Hercegovine.
U tom periodu igralo je sa mnom nekoliko vrsnih nogometaša koji nisu poticali iz podmladka našeg kluba, nego su nam došli iiz seoskih klubova sa područja naše tadašnje opštine.
Tišinjani
Na početku moje karijere zaigrao sam nekoliko utakmica sa Jankom Tovircem koji je došao iz Srpske Tišine. On je bio starija generacija (desetak godina stariji od mene) i već sredinom pedesetih godina igrao je standardno desno krilo. Bio je brz, dobar dribler i imao je snažan udarac.
Iz Hrvatske Tišine nam je 1963. godine pristupio Marko Galić – Pipin (Ivarin sin). Igrao je na mjestu pomagača (halfa), bio veoma pouzdan i požrtvovan, dobro vladao loptom. Poslije kraće karijere otišao je za poslom u Austriju.
1966. godine dolazi nam, sada pokojni, Anto Pejčić. Igrao je za „ Borac“ sve do završetka karijere 1970. godine. Igrao je na poziciji desnog beka, a ponekad i centarhalfa. Korpulentan kakav je bio, lako se fizički nosio sa protivnicima. Dobro je vladao loptom, imao oštar i precizan udarac. Na njega se čovjek uvijek mogao pouzdati.
Hasicani
Ilija Iljko Katic
Na kraju 1962. godine pojavio se u „Borcu“ taj koji će biti najbolji od nas - Ilija (Iljko) Katić iz NK „Mladost“ Hasić.
Poznavali smo se sa ljetnih seoskih turnira na kojima je podmladak „Borca“ redovno nastupao. Nastupa je za nas sezonu i po. Već tada se vidjelo da je to nogometaš izuzetnih kvaliteta. Igra je centarfora (tadašnja devetka). Izuzetno brz, za protivnika neuhvatljiv, pun duhovitih rješenja, dobar u skoku i udarcu glavom. U sezoni 1963/1964. „Borac“ osvaja prvo mjesto u Tuzlanskoj zoni sa postignutih 115 golova u 30 utakmica (skoro 4 u prosjeku), a od toga Iljko sam daje 45 golova. Ja sam igrao veznog igrača (tadašnja osmica). Sa Iljkom sam dobro sarađivao, a u pripremu većeg dijela njegovih pogodaka sam i sam učestvovao. Mnogi timovi su poraženi po njih katastrofalnim rezultatima: Modriča 5:0 i 6:1, Lukavac 10:2, Maglaj 8:1, Zvornik 7:3, Tešanj 5:0.
Ešref Zaimbegovic, Ilija Katic i Zvonko Prce
Borac, maj 1963.
Iljko je karijeru u „Borcu“ završio u junu 1964. g. igrajući kvalifikacije za Republičku ligu BiH u kojima smo pobjedili „Slobodu“ Bos. Novi. Nakon toga odlazi u „Slavoniju“ Osijek. U prvoj godini, zbog povreda ne nastupa standardno, ali potom postaje golgeter „Slavonije“, a dva puta biva proglašen najboljim centarforom Druge lige - grupa Zapad.
1967. godine prelazi u „Partizan“ Beograd gdje nastupa 6 godina i svoj uspon kruniše sa nekoliko nastupa za reprezentaciju bivše Jugoslavije.
1973. g. karijeru nastavlja u švajcarskom prvoligašu FC „ Zürich“ iz Züricha. Biva najboljim strijelcem švajcarske prve lige i proglašen je najboljim stranim fudbalerom u Švajcarskoj. Proglašen je za počasnog gradjanina grada Züricha i dobija zlatni ključ grada.
Od 1976. do 1979. karijeru nastavlja u Španiji u prvoligašu FC „Burgos“ iz Burgosa. Aktivno igranje okončava u Švajcarskoj 1980. g. u klubu La Chaux-de Fonds. Potom izvjesno vrijeme radi kao trener u Lihtenštajnu.
Ilija Katić spada u najužu grupu najboljih igrača koji su nastupali za FK “Borac“, a njegovim nastupima za klubove u zemlji i inostranstvu i za reprezentaciju bivše Jugoslavije izjednačio se kasnije jedino Srebrenko Repčić.
Ilija Iljko Mikic
1964. g. pristupa nam i Ilijin striji brat Ivan Katić. Nastupa za „Borac“ od 1963. do 1967. godine, uglavnom na poziciji lijevog beka ili centarhalfa. Bio je izuzetno brz (tvrdilo se da je brži i od Iljke), dobro je vladao loptom i bio nesavladiva prepreka za mnoge napadače, od kojih su neki kasnije nastupali i za ligaške klubove (Čajić iz Odžaka, Klinkovski-Klinjo iz Brčkog).
Iz „Mladosti“ Hasić pristupa „Borcu“ i treći nogometaš, a to 1965. g. u liku Ilije Iljke Mikića. Bio je to vrsni centarhalf, štoper, nepobjediv u duelima glavom, brz i odlučan. U anketi „Sportskih novosti“ iz Zagreba bio je 1965. godine, po ocjenama novinara, izabran među tri najbolja centarhalfa Republičke lige BiH. Nastupao je za nas do 1968. godine, a karijeru je nastavio u „Graničaru“ iz Županje.
Bazicani
Mato Lukac
1965. g. pristupa nam Mato Lukač. Pohađao je Tehničku školu u Šamcu i vrlo često je bio na stadionu. Odmah se ustalio na poziciji desnog krila. Bio je veoma brz, odlučan, dobro baratao sa loptom. Nije imao strah od protivnika. On i ja smo veoma dobro sarađivali pošto smo igrali jedan pored drugog (sedmica i osmica). Igrali smo zajedno 6-7 godina.
Posebno dobro je igrao u sezoni 1968/1969. godina, kada „Borac“ dospjeva u kvalifikacije za Drugu saveznu ligu, ali nažalost gubi na jedanaesterce od „Metalca“ iz Osijeka.
Crkvinjani
Od 1968. igra za nas Marko Stolić. Drži standardno poziciju lijevog krila, a posebno se ističe u sezoni 1968/1969. i u samim kvalifikacijama, kad je bio naš najbolji igrač. Bio je veoma prodoran, tražio najkraći put ka golu i išao bez straha u duele. Navala „Borca“ u većini susreta tada nastupa u sastavu: Mato Lukač, Ešref Zaimbegović, Safet H. Alijagić - Coner, Mujo Begić i Marko Stolić.
Na kraju moje karijere odigrao sam par utakmica sa Josom Tunjićem iz Grebnica (njegov stariji brat Ivica Tunjić „Krsta“ igrao je za Dinamo iz Vinkovaca) i Milanom Kojićem iz Škarića. Bili su to veoma kvalitetni nogometaši koji su kasniji išli i do Druge lige, ali sa njima sam igrao veoma kratko da bi ih uvrstio u gornju grupu.
Ešref Zaimbegović
esref.zaimbegovic@domaljevac.com
Slatinjani
Pero Vasiljevic zvani Krtica iz Gornje Slatine zaigrao je u Borcu u Republickoj ligi u sezoni 1961/1962 godine. Zauzimao je poziciju desnog krila. Bio je veoma brz, dobar dribler, sa dobrim centaršutevima, ali i prodoran direktno prema golu. Poslije odsluženja vojnog roka vratio se ponovo u Bosanski Šamac, te sam sa njim zaigrao u Republičkoj ligi u jesenjoj polusezoni 1964/1965. Tada je napustio Borac i nastavio karijeru u „Slogi“ iz Doboja.
Ešref Zaimbegovic
U "Borcu" prije 40 godina.
"Borac" 1969
Stoje: Tabakovic M., Ibralic S., Repcic J., Ivkovic V., Pejcic A., Mesic F., Kapetanovic S., Begic M., Hadzialijagic Sabahudin, Alatovic E., Zivkov R. Cuce: Tabakovic M., Stolic M., Zaimbegovic E., Lukac M., Hadzialijagic Safet, Tiric Z., Zurapovic.
