Savo vodo...
Savo vodo, velika nezgodo...
Sava je odgajala vodenice i vodeničare, ugošćavala kupače tokom kasnog proljeća i ljeta, hranila dobar dio Domaljevčana prvoklasnom riječnom ribom, davala je kvalitetan šljunak i pijesak za svakovrsnu izgradnju, a do sedamdesetih godina je bila i pitka. Ljeti je bila brza i bistra, a u proljeće i jesen mutna i tromava. Pamti se i zamrznuta. Posljednji put osamdesetih godina prošlog stoljeća.Voljom političara postala je granicom država Bosne i Hrvatske, zlobnici kažu granicom između Evrope i Balkana. Uvijek je spajala i razdavjala. Tako i danas. Najljepša je je kada je inspiracija slikara, pjesnika i fotografa, ali i pjevača i kupača. Na sreću Domaljevčana, već odavno je pjesma “Savo vodo, velika nezgodo, ko te gazi, kući ne dolazi”, samo pjesma. Godine 2005, je bila tako niskog vodostaja, da se kod Ive Vasina mogla pregaziti.
