Teci Savo...
Sava kao naša sudbina
Sava i poplave su Domallevačka sudbina.
Iako je Sava već 30 godina samo pitoma zmija koja prolazi kroz Domaljevac, na svom dugom putu od Slovenije, gdje izvire, do Dunava u koga se ulijeva, svi Domaljevčani znaju da Sava u ovom dijelu Posavine nije uvijek tekla ovim tokom.
U vrijeme prije Austro-Turskog rata, s obzirom da nije bilo ni cesta ni nasipa, voda je tekla po prirodnoj orijentaciji, odnosno granala se u nekoliko Domaljevačkih krakova. Tako je prvi krak tekao Blatom pored Kališta i ulijevao se u Koturića Topoliku. Drugi krak je pravio zavoj (Bok) i preko Rasti Malim Blatom utjecao je u Savu na mjestu današnjeg "Sela". Treći krak je tekao Mlakom pored Kneževića, nogometnog igrališta, Piljića, i Turjaka, te se u Savu ulijevao na Sopolju. Četvrti krak je Lijeskovcem oticao u rijeku Tolisu.
S obzirom da su poplave bile tako česta pojava, mještani Domaljevca su od pamtivijeka nastojali ukrotiti Savu i prisiliti je da teče svojim osnovnim koritom. Zato su poduzimali aktivnosti na gradnji cesta i nasipa uz Savu. Prvi takvi nasipi su građeni tik uz Savu. Ti nasipi su kretali od Bazika prema Njivicama, Lukama, Dubočici, Dubravicama, Guništu, Guštrama, Kočištu, Nađevcu, pa sve do ušća Tolise u Savu. (Gradnja omladinskog nasipa)
Tek je 1980. godine, izgrađen kvalitetan, čvrst i visoko urađeni nasip, koji je uz manje popravke ostao funkcionalan do danas.
Problem podzemnih voda riješen je izgradnjom i puštanjem u rad crpne pumpe u Tolisi 1977. godine, za koju najveću zaslugu nosi tadašnji Predsjednik SIV-a SFRJ – Džemal Bijedic
