I ovo je Domaljevac
Jedan dio naše ne tako davne prošlosti obilježile su Omladinske radne akcije (ORA), nošenje štafeta mladosti, igranke, priredbe, smotre mladih, večeri pjevača amatera, sportski susreti bratskih opština, malonogometni turniri, manifestacije povodom 9. maja, prvomajski uranci...
Akteri su mahom bili mladi i po koji društveno politički aktivist, prosvjetni radnici ili pak borci „NOR“-a. Organizirali bi se samoinicijativno, sami zarađujući za svoje prateće troškove, učestvovali u javnim radovima, zabavljali se i tako „trošili“ svoje slobodno vrijeme. Radilo se onoliko koliko su željom planirali, pjevalo se Titu, državi i mladosti, igralo, zabavljalo. Igralo se jednako seljačko, užičko ili pak kozaračko kolo. Muški i ženski. Stariji osnovci, mahom srednjoškolci i po koji student. Gradili su se putevi, čistilo selo, uređivala igrališta, sjekla šiba, prokopavali kanali, ugrađivali kablovi za struju i telefon,farbala ograda oko nogometnog igrališta i omladinska dvorana, sadili nasadi. Umjetnički se i amaterski stavralo, pisalo, crtalo, recitiralo, glumilo. Drugovalo se, šalilo, od radosti plakalo. Kod „Mensura“ ispijala limunada, jeo najbolji sladoled na svijetu, kušala prova u obliku ciglica, špicale sjemenke dubleka, probali sjemenke suncokreta pa nisu išle, uživalo se u svirki grupa „HOMI“, „ALBATROS“ i „BETONSKA OGRADA“. Šetalo se poslije podne kroz selo, ašikovalo, zaljubljivalo, kibicovalo. Kupalo se na Savi, kod Ivića, na Selu, u „onoj“ strani. Vozili čamci i Veresova kompa. Pekli se pečenjci, vatala riba košarama i sakom, nadmudrivali ribolovnog čuvara Marijana, išlo se u gostijone, sjećalo čitaonice i Grge Rumunjeva , išlo na utakmice i jedva zauzimalo mjesto kraj ograde, jer nas je bilo pet puta više, navijalo se za Bracu i Klinju, Totu i Divsu, Čutiju i Balinčeta, Đuru babe Jele i Đuru Šuntretovog, Đurendu i Vorgu, Kinog i Čužića, Ćenku i Miju, naveče išli na divane, svecem na sve kirbaje, slavili Sv. Anu nešto drugačije, tucali se za Uskrs. Nacionalno i stranačko nije postojalo. Odlazilo se na Savezne omladinske radne akcije „SUHA KRAJINA“ u Sloveniju, „SAVA“ Zagreb, „PEŠTER“ Sjenica, „NERETVA“ Mostar, „SUTJESKA“ , „SMEDEREVO“, učestvovalo se na Saveznim smotrama omladine Jugoslavije u Kranju, Nišu, Prištini, Bos.Šamcu.
Sve je to otišlo u zaborav.
Danas o tom vremenu svjedoče fotografije i po koji bivši omladinac ili omladinka koji o tome žele ili smiju razgovarati. Sjećanje na to je danas zovu „jugonostalgija“. Pisci ovih redova su tada bili mladi . Živjeli su pun i raznovrstan život. Kreativan i slobodan. Nešto što je postojalo, postojalo je. Dobro je da postoje svjedočanstva tog vremena. Zbog prošlosti i budućnosti. Sadašnjost ničim ne liči na ona prošla vremena. Mladalačka i stvaralačka.
