Zbogom Radovan(j)e!
Živ si, Radovane!
Eeh, odlanulo mi je. Bio sam se uplašio da ne umreš negdje u skrovitosti. Zamisli, dođu divlje životinje i pojedu te. Kladim se da bi svi pošteni stanovnici u Bosni i Hercegovini automatski prešli u vegetarijance u jednom takvom slučaju.
Nije baš bilo ljudski što si se tako dugo skrivao. Igrao si se žmirke. Mnoštvo te traži a ti jadan sam samcat. Oprosti za ovo „a ti sam“. Ma, nisi ti bio sam! Sumnjivo mi to s tobom. Jesu li te možda jeftino „utržili“?
Nego, htjedoh ti reći nešto prije tvoga odlaska u Hag. Samo da te podsjetim malo. Kada su tvoji „nenaoružani i ugroženi“ napali moje Grebnice na Uskrs 1992 i pucali onako silno iz minobacača i tenkova, gledao sam tužno kako naše kuće gore.
Ti si, Radovane, najvjerojatnije imao prepune ruke posla oko crtanja novih granica. Akcije „oslobađanja“ su bile u punom jeku. Prije toga su tvoji „junaci“ postigli „značajne uspjehe“ u Hasiću, Tišini,Novom Selu, Bosanskom Šamcu..
Motivirani su bili tvoji „goloruki“ sljedbenici. Bogata su naša mjesta bila. Nije vam bilo dosadno. I vaš „civilizirani“ doktor u Domu zdravlja je pacijenta (zatočenika iz G. Hasića P.V.) udario tvrdim predmetom u glavu kada mu je došao na razgovor. „Hrabri ratnici“ su ostali vjerni staroj tradiciji - ako dojadi pucanje, obavljali su poslove nožem. Kruna vašeg „junaštva“ je postavljena u Srebrenici.
Čujem da si na visokoj nozi živio. Jesi li se ikada osvrnuo na krvavi trag iza sebe? Prevario si narod svoj. Zaveo i zaslijepio. Još se ne čuje pravi glas. Glas sa vaše strane koji bi prozborio o grijesima koje počiniste. Nitko ne htjede sa vama. Ni Slovenci, ni Hrvati, ni Muslimani, ni Makedonci, ni Crnogorci... Zašto, Radovane?!
Životna m je želja da se rodi Srbin sa duhom čuvenoga Willija Brandta koji se poklonio palim žrtvama ustanka u Poljskoj.
Radovane, želim se oprostiti sa tobom. Prešao si šestu deceniju života. Po svoj prilici nećeš se više vratiti. Zato ti i pišem ovo:
Idi bez traga! Idite u nepovrat, ti i tvoji sljedbenici i sva djela vaša!
Joso Špionjak
joso.spionjak@domaljevac.com
| Zločinac Karadžić mora dobiti doživotnu robiju |
Richard Holbrooke
On je zaslužio smrtnu kaznu. Vijest o hapšenju nešto je najradosnije što sam čuo u svom političkom životu. Nije bilo nikakvog dogovora o izručivanju...
- Hapšenje Radovana Karadžića historijski je događaj. On se trebao desiti još prije 13 godina i za to držim odgovornom komandu NATO-a iz 1996. godine. Oni su ga trebali uhapsiti istog trena kada su naše trupe došle u Sarajevo. Mi smo tačno znali gdje je. Njegov zeleni "mercedes" bio je parkiran pred njegovim uredom na Palama i bilo ga je lako zgrabiti. Komandant NATO-a odbio je da ga uhapsi, a niko ga potom nije natjerao na to. Taj propust naša je ogromna greška - kaže u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" Ričard Holbruk (Richard Holbrooke), otac Dejtonskog sporazuma.
Dobro je što su ga vlasti Srbije same uhapsile. To je veoma dobro i to predstavlja veoma bitnu činjenicu, dodaje on.
Kako ste se osjećali kada ste čuli da je uhapšen?
- To je najbolja politička vijest koju sam dobio u svom životu! Čak mi je bilo draže i bio sam uzbuđeniji nego kada je Milošević uhapšen.
Zašto?
- Pa, Karadžić je najgori od svih njih, gori od Miloševića. Karadžić je bio intelektualni arhitekta, a Milošević oportunistički političar. Nijedan od njih nije sam mogao uraditi ono što je urađeno. Mladić je tipični ubica, Milošević je bio bankar, a Karadžić je bio intelektualni arhitekta.
Kakvu kaznu očekujete?
- Nadam se doživotnoj kazni. Nema smrtne kazne u Tribunalu, mada je on sigurno zaslužuje.
Činjenica da je uhapšen trebala bi politički pomoći BiH i Srbiji. Dok je bio na slobodi, uvijek je pokušavao potkopati Dejtonski sporazum. Sada, kada ga nema, očekujem da će popustiti pritisak radikala kako na Borisa Tadića, tako i na Milorada Dodika. Karadžić je stalno pothranjivao separatizam i otcjepljenje od BiH.
Nije bilo nikakvog dogovora
- Nikakvog dogovora s Karadžićem o tome da se skloni i ne utječe na politiku, a da neće biti uhapšen i isporučen Tribunalu u Hagu, nije bilo. Niti sam ja, a nije ni tadašnja državna tajnica Medlin Olbrajt (Madeleine Albright) uradila ikada takvo nešto.
Prije godinu ili dvije dobio sam kopiju nekog papira koji je predstavljao kao naš "dogovor". To je potpuna izmišljotina. Plus, napisana je na lošem engleskom s falsificiranim mojim potpisom. Taj falsifikat tako je očit da su se svi smijali.
Reći ću vam i da su me o tome pitali pred Kongresom SAD. Pod zakletvom sam kazao i kongresmenima isto što i vama.
Zar ima nekoga bilo gdje u svijetu, uključujući i u BiH, ko će vjerovati riječi jednog notornog zločinca, a ne čovjeku koji je zaustavio krvoproliće u BiH i poslao 20.000 svojih sunarodnika u uniformama da osiguraju mir?! Siguran sam da neće!
Dakle, ne postoji dil! Takvo nešto bilo bi ne samo nemoralno nego i nezakonito.
Svjedočit ću
- Ako me pozovu, spreman sam svjedočiti pred Tribunalom. Uradit ću sve što mogu da Karadžić iza rešetaka ostane zauvijek!
Dnevni avaz
26.07.2008
