Ošini po prašini Sava Povijest Tradicija Politika Sport Kultura TOP 10 Grebnice Bazik Gospodarstvo Školstvo Zdravstvo Religija Preporuke Vaše poruke Zelena škrinja
Naslovnica Politika

Politika


Opcina Stranke Udruge Mislim drukcije! Izbori 2008 Mi, "komunisti"... Izjave dana

.:d.NET:. Vecernji list Newsletter Index A-Z Sadržaj Impressum Synopse Kontakt

Politika

POLITICKE STRANKE I VIŠESTRANACJE U DOMALJEVCU

Višestranački život u Domaljevcu se pamti od 1926. godine kada je na inicijativu: Lucić Lovre, Kešinac Đure – Čelonjinog, Matić Marijana – Karamunje, Đurković Pave i Kesić Đure osnovana HRSS – Hrvatska radnička seljačka stranka, koje je kasnije promijenila ime u HSS.

Druga stranka koja je osnovana u Domaljevcu je CRNA RUKA kojoj su pripadali Klarić Marijan – Ban i Vuković – Vinkić Tunja.

Treća stranka se zvala SOKOLI, a njoj su iz Domaljevcu pripadali: Đurković Luka – Žiška, Banović Pavo i neki od braće Živkovića – trgovaca u selu.

Prvi veliki narodni zbor neke političke stranke je održan 1936. godine na Jelasu u organizaciji HSS. Na zboru su govorili prvaci HSS iz Zagreba.

Višestranački život u Domaljevcu je prestao pobjedom socijalističke revolucije (1941 – 1945) i dolaskom na vlast Komunističke partije Jugoslavije, koja je vremenom prerasla u Savez komunista Jugoslavije. Pored SKJ, u vlasti su učestvovale još četiri Društveno političke organizacije i to SUBNOR- Savez udruženja boraca narodno oslobodilačkog rata, SSRN – Socijalistički savez radnog naroda, SSJ – Savez sindikata Jugoslavije i SSOJ – Savez socijalističjke omladine Jugoslavije kroz DPV – Društveno političko vijeće, a radni ljudi i građani su svoja prava u Društveno političkoj zajednici ostvarivali preko Vijeća Mjesnih zajednica i Vijeća udruženog rada na nižim nivoima vlasti (npr. Skupštini opštine).

Prvu poslije ratnu vlast u Domaljevcu obnašali su (tada drugovi): Ćošković Pavo, Vlahović Ivo, Đukić Tunjica, Đukić Đuro, Bagić Franjo, Iljazović Marijan, Matić Tunjo, Piljić Bartol i Đukić Mika.

Prvi predsjednik Mjesnog odbora bio je Ćošković Pavo (Baća Pava), a sekretar Vlahović Ivo.

1958 . godine je Mjesni odbor prerastao u Seoski odbor, a 1962. godine prerasta u Mjesnu zajednicu.
Predsjednici Mjesne zajednice Domaljevac su bili:

Pavo Ćošković (1962 – 1966),
Marko Koturić (1966 -1972),
Blaž Lucić (1972 -1978)
Ivo Marošević – Makso (1978-1982)
Stjepan Piljić – Puljiz (1982 – 1984)
Đuro Anđić (1984 – 1988)
Marko Gašparević – Silja (1988 -1990)

Rušenjem socijalističkog poretka u Jugoslaviji, ponovo oživljava višestranački sustav, te se 1990. godine prvo formira HDZ – Hrvatska demokratska zajednica. Sve do kraja rata to je bila i jedina politička stranka u Domaljevcu (pet godina jednostranačja)

Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma u Domaljevcu se formiraju još NHI – Nova Hrvatska inicijativa, HSS – Hrvatska seljačka stranka, HSP – Hrvatska stranka prava, Narodna stranka radom za boljitak i Povjerenstvo SDP – Socijaldemokratske partije BiH.

Prvi odbor HDZ u selu sačinjavali su (gospoda):

Iljo Josić – Crni,
Đuro Rošić,
Mato Perišić,
Đuro Đurković – Tajcin,
Grga Kesić,
Ivica Matić – Pindin,
Josa Oršolić,
Mato Josić i
Pavo Josić.


Vlast od 1990. godine do danas – većinski – obnašaju članovi HDZ.

Kliknite ovdje da otvorite galeriju
 
Interesantno je da su domaljevčani oduvijek njegovali (što nijedna vlast nije podcjenjivala, ali ni olako podržavala, tzv. seljački – kafanski izvaninstitucionalni oblik izražavanja narodne volje koji je kod većine mještana Domaljevca bio jako omiljen.
Tako se u gostijonama kod Nike, kod Taše, kod Šegrta, kod Kiće, a kasnije kod Ljepca, u Valu, u Šaki , u Stožeru, prije znalo ko će pobijediti i sa koliko na izborima, ko će u zatvor, ko je nešto ukrao, ko se potukao, ko je izbjegao porez, ko prevario državu i td, nego što se to znalo u nadležnoj državnoj instituciji koja je stvorena da to radi.
To je specifičnost i bogatstvo Domaljevačkog antijednoumlja. Ko ga u Domaljevcu ne prizna i ne uzima za ozbiljno redovno gubi na izborima.