Ruska osveta Amerikancima zbog Kosova
ŠTO JE POZADINA MOSKOVSKOG PRIZNAVANJA NEOVISNOSTI JUŽNE OSETIJE I ABHAZIJE?
Piše: Pejo Gašparević
Odluka Rusije da prizna neovisnost većinskih ruskih pokrajina u Gruziji Južne Osetije i Abhazije zaljuljala je svjetsku poliztičku javnost. Zemlje zapadne hemisfere predovđene Sjedinjenim Američkim Državama oštro su osudile takav postupak Moskve tvrdeći da su njime prekršeni međunarodni dokumenti kojima se izražava protivljenje nasilnoj promjeni državnih granica u ovom slučaju Gruzije, dok s druge strane ruski čelnici tvrde da su ispoštovani međunarodni dokumenti, te redovito ističu da se pritom postupilo kao i slučaju neovisnosti Kosova čiju je neovisnost posebice zagovarao Washiongton, a protivila joj se Moskva.
Drukčije rečeno, Rusija se priznavanjem neovisnosti Južne Osetije i Abhazije osvetila Americi i Zapadu zbog priznavanja neovisnosti Kosova.
Takvo nadmetanje Sjedinjenih Američkih Država i Rusije je indikativno, jer je njime, čini se, otvoreno dopunsko poglavlje "nastajanja" novih država u euroazijskoj zoni koja obuhvaća i Balkan. Takva tendencija već sada šapuće da bi u daljnjem zaoštravanju rusko-zapadnih odnosa Srbija diplomatski prilijepljena uz Moskvu mogla priznati neovisnost Republike Srpske radi nadoknađivanja gubitka Kosova. Očigledno je da raspadom Sovjetskog saveza, Rusija pod upravu Moskve nastoji staviti što je moguće više od 25 milijuna Rusa koliko ih je ostalo u bivšim sovjetskim republikama izvan Rusije. Neće se pogriješiti ako se kaže da raspadom bivše Jugoslavije, Srbija, na ovaj ili onaj način, ima ambicija uspostaviti upravu nad Srbima koji nisu obuhvaćeni sadašnjim granicama Srbije.
Takva dinamika eventualnog preslagivanja teritorija u ovom dijelu svijeta mogla bi potaknuti otvoreniju privrženost većinske muslimanske pokrajine Sandžaka za ujedinjenje sa Bošnjacima u BiH, gurnuti makedonske Albance na ujedinjenje s Albanijom, a Hrvate iz BiH sa Hrvatskom. Više je znakova koji govore da za realizaciju takvog potencijalnog scenarija ne bi nedostajalo"izvođača radova".
Sudbina Balkana i Kavkaza zavisit će od mehanike globalnih zbivanja, prije svega od ponovno probuđenog rivalstva između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije. Suprostavljajuća stajališta Rusije i Amerike glede Gruzije i Kosova, čini se, samo su pojavni oblici pozadinskih dalekosežnih strategija ove dvije moćne zemlje. Indikacije govora što ga je u Minhenu u veljači 2007. godine održao tadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin sada postaju jasnije. "Danas smo svjedoci gotovo otvorene uporabe vojne moći u međunarodnim odnosima, moći koja odvlači svijet prema trajnom sukobu", rekao je, uz ostalo, Putin. U jezgri ove Putinove poruke je "trajni sukob", što nikoga miroljubivog ne može oduševiti.
U tom kontekstu posebnu važnost dobija činjenica da je, samo dan nakon što je priznala neovisnost Južne Osetije i Abhazije, Rusija obavila probno ispaljivanje interkontinentalne rakete Topolj. Taj ruski ubilaćki izum može nositi bojevu glavu od 550 kilootona a svojim dosegom može pogoditi i New York. Tako silovito oružje se ne može proizvesti preko noći, a to znači da se Rusija već godina priprema za "trajni sukob" - s Amerikom.
S druge strane Amerika namjeru postavljanja proturaketnog štita u Poljskoj i Češkoj obrazlaže potrebom spriječavanja eventualnog nuklearnog pohoda Irana ili Sjeverne Koreje. No, mnogi vojni analitičari vide Rusiju kao metu antireketnog američkog štita u Poljskoj i Češkoj, a da se Iran i Sjeverna Koreja spominju radi izlike. U posljednjih desetak godina Amerikanci su ispleli mrežu vojnih baza u BiH, Mađarskoj, Albaniji, Makedoniji, dakle u geopolitičkom susjedstvu Rusije. No u tom pogledu najvažnijom se smatra Američka vojna baza Bezmer u Bugarskoj nadomak Rusiji. Golema važnost pridaje se i američkoj vojnoj bazi Bondstel, instaliranoj na granici između Kosova i Makedonije, a koja se smatra najvećom bazom američke vojske nakon Vijetnama. Nisu neutemeljene interpretacije kako je iz baze Bondstel na Kosovu američkim vojnim snagama dostupniji pristup Rusiji, te naftnom području Srednjeg istoka i Kaspijskog mora.
Protuteža američkim vojnim i gospodarskim ambicijama vidi se u Šangajskoj organizaciji za suradnju (SCO) čije su članice Rusija, Kina, Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan i Tadžikistan, a u statusu promatrača Indija, Iran. Mogolija i Pakistan. Rat u Gruziji i nesporazumi glede Kosova samo su simptomi nadolazećih vojnih i gospodarskih bitaka između Zapada i Istoka za golemi euroazijski prostor. Cijeli svijet je na pragu novih nevolja.
P. Gašparević
pgas@hina.hr
Što je kazao Putin u Münchenu 2007?
|
Na 43. Konferenciji o sigurnosti u hotelu "Bayerischer Hof“ u Münchenu u veljači 2007., Putin je odmah prešao na stvar upozoravajući vrlo oštro na američku želju da vlada svijetom i zaprijetio: Rusija raspolaže oružjem protiv kojeg planirani američki obrambeni raketni sustavi nemaju šanse. Od početka svog govora u „Carskoj sali“ uglednog minhenskog hotela, neuobičajeno oštro je napao USA. Govori o težnji uspostavljanja monopola u vladavini svijetom, koji se odvija kroz jedan centar snage, moći i odlučivanja. „Ovo je svijet jednog gospodara, jednog sistema i to nema nikakve veze sa demokracijom. Demokracija je vladavina većine pri istovremenom uvažavanju pozicija manjine. Svaki „zapadnjak“ je spreman da Rusiju podučava u demokraciji, ali sam nije spreman da to nauči.“ „USA je prešla sve političke granice. Mi smo svjedoci pretjerane primjene sile na internacionalnom planu. Sjedinjene američke države su prešle političke granice u skoro svim područjima. Kome se to dopada? Niko se ne osjeća sigurnim.“ Kritizirajući američke planove stacionarinja raketnih sustava u zemljama Istočne Europe, rekao je: „Na to moramo reagirati. Ti sustavi će protiv Rusije ostati nedjelotvorni, mi imamo oružje koje će ih prevazići. Ali to neće biti usmjereno protiv USA (parafraza na argumente amerikanaca, op.a.)“. Nakon što je Georg W. Busha „pohvalio“ kao jednog pristojnog čovjeka s kojim se može pregovarati, kritizirao je NATO proširenje na Istočnu Europu, čime se vojna sturktura NATO-a donosi na granice Rusije, iako je obećano da istočno od Njemačke neće biti NATO trupa. Na povik „zelene“ političarke Angelike Beer: „Ljudska prava, ubojstva novinara!“, Putin je odgovorio: „A ja, to je kompliciran problem i ne samo kod nas. Većina novinara u Rusiji neće umrijeti, ali u Iraku je većina novinara izginula.“ P. Mišić |
Americki obrambeni raketni štit u Istocnoj Europi
Scenario raketnog obrambenog štita
Klikni na sliku da je povećaš. Nažalost, opisi su na njemačkom jeziku, ali zato pogledajte pojšanjenje:
Faza I (start, 3-5 minuta)
Ispaljuju se neprijateljske rakete sa atomskim ili kemijskim oružjem. Za 45 sekundi rakete su na 10 kilometara visine i dostižu rub zemljine atmosfere. Satelit za upozorenje ih prepoznaje. Visokoenergetsko lasersko oružje smješteno na borbenim zrakoplovima Boinf 747-400 trebaju uništiti neprijateljske rakete. Laser zagrijava metalni oklop rakete dok se ne raspadne. U ovoj startnoj fazi moguće je neprijateljsku raketu relativno lako uništiti, jer još su blizu za pogoditi i zato što su bojeve glave još uvijek skupa sa raketom. Međutim, kontrolni centri imaju samo nekoliko sekundi na raspolaganju. Osim toga, zrakoplovi sa laserima moraju biti blizu mjesta ispaljenih raketa.
Faza II (let kroz svemir, oko 20 minuta)
Nakon 1,5 minuta, bojeve glave se odvajaju od raketa nosača i tada su vrlo maleni objekti koje je teško pogoditi (dugi su samo 1-2 metra). Bojeve glave lete kroz svemir bez ikakvog pogona. Radarske postaje za rano otkrivanje, okrivaju i prate bojeve glave do mjesta presretanja. U svemir se ispaljuju obrambene rakete sa zemlje ili mora. Te rakete nose projektil koji treba da pogodi neprijateljsku bojevu glavu pri brzini od 24.000 kilometara na sat. To je vrlo teško izvesti jer je riječ o „milimetarski“ preciznom poslu. Problem je tim veći što ne lete samo bojeve glave nego i atrape. Nemoguće je utvrditi koja nosi atomsku bombu. Današnji Aegis-sustavi, standardne rakete američke mornarice jedva da su u stanju neku bojevu glavu u svemiru pogoditi.
Faza III (ponovni ulazak u zemljinu atmosferu, pola do 1 minuta)
Kada bojeva glava ponovo uđe u atmosferu može se uništiti konvekcionalnim obrambenim sustavima kao što su „Patriot“ rakete ili Arrow američko-izraelsko oružje. Ta faza traje samo 60 sekundi koliko ostaje na raspolaganju da se unište bojeve glave u zadnjem trenutku.
Kakva je uloga dodijeljena novim članicama NATO-a u izgradnji tog raketnog štita?
Amerikanci namjeravaju u za sada nepoznatoj državi na Kavkazu izgraditi radarska postrojenja (Gruzija?).
Posebni planovi u izgradnji sustava se odnose i na Ukrajinu.
U Čečeniji trebaju biti stacionirana radarska postrojenja koja će otkrivati bojeve glave za vrijeme Faze II (let kroz svemir) i za to je ta država već dala zeleno svjetlo.
U Poljskoj treba da budu stacionirane defanzivne obrambene rakete (već je neki dan potpisan sporazum). Patriot rakete će biti ispaljene „tek kada se ispali jedna ofanzivna raketa sa bojevom glavom iz - Irana“, kaže američki general Henry Obering.
Na Aljasci (najsjevernijoj USA državi) treba da budu instalirani X-Band radari koji bi trebali razlikovati bojeve glave od atrapa.
Rusija je odlučno protiv takvog USA plana. Komentari se toniraju od „jednog neprijateljskog signala“ (Sergej Ivanov), preko „jedne besmislene politike okruženja Rusije“ (bivši njemački kancler Gerhard Schröder), do „mi na to moramo reagirati“ (Sergej Putin). Ministar obrane Rusije najavio je moderniziranje arsenala oružja, koje predviža i 50 novih raketa „Topolj-M“. Većina svjetskih eksperata se slaže da su takve rakete u stanju da prevaziđu gore opisani obrambeni raketni štit.
P. Mišić
