Balkansko rivalstvo Turske i Rusije
ŠTO ZNAČI ISTODOBNA POSJETA PREDSJEDNIŠTVA BiH ANKARI I RUSKOG VELEPOSLANIKA BANJOJ LUCI?
Piše: Pejo Gašparević
Nastoje li Turska i Rusija pojačati svoje utjecaje u BiH?
U odgovoru na to pitanje pomaže nam najnoviji istodobni političko-diplomatski angažman Turske i Rusije glede BiH. U istom danu, 3. rujna, kada je u Ankari turski predsjednik Abdulah Gul primio tročlano Predsjedništvo BiH - Harisa Silajdžića, Željka Komšića i Nebojšu Radmanovića, ruski veleposlanik u našoj zemlji Konstantin Šuvalov zaputio se u Banju Luku na razgovore s vodstvom Republike Srpske. U politici sve ima svoju svrhu, pa se ova istodobna dinamika Turske i Rusije u vezi BiH ne može smatrati slučajnom. Dok je presjednik Gul u Ankari svojim gostima predvođenih predsjedateljem Predsjedništva BiH Silajdžićem govorio da Turska "poštuje cjelovitu BiH sa svim njenim narodima i takvu je želi vidjeti u budućnosti", ruski je veleposlanik Šuvalov je u Banjoj Luci s predsjednikom RS Rajkom Kuzmanovićem i entitetskim premijerom Miloradom Dodikom diskutirao o "jačanju gospodarske veze Republike Srpske sa Rusijom".
Uz nešto pojednostavljivanja može se reći kako ovo istodobno rusko koketiranje s Republikom Srpskom i tursko sa Bosnom i Hercegovinom signalizira i političku zagledanost Sarajeva u Tursku, a Banje Luke u Rusiju. U toj igri za stjecanjem sklonosti Turske prema BiH i Rusije prema RS-u ne treba isključiti ni simptome turkonostalgije i rusonostalgije. Turska je za vrijeme Otomanske imperije stoljećima upravljala Bosnom i Hercegovinom što među Bošnjacima znade probuditi snažnije emocije. Rusija je, pak, za vrijeme sovjetskog komunističkog carstva snažno utjecala na prilike na Balkanu, odnosno u bivšoj Jugoslaviji u kojoj su Srbi bili ravnopravniji od drugih naroda, pa ta činjenica može još i sada imati mobilizirajući učinak na međusobno srpsko-rusko simpatiziranje, neki bi rekli - i solidariziranje.
Znakovitim se čini da se ovo neizravno nadmetanje Turske i Rusije za prestiž u BiH odigrava u vrijeme zahuktale predizborne kampanje dvojice pretedenata za novog američkog predsjenika - Johna Mc Caina i Baracka Obame.
Time se ne želi reći kako BiH ne treba unaprijeđivati svoje odnose i sa Turskom i Rusijom, nego se želi primjetiti kako upravo u vrijeme usredotočenosti svjetske političke i medijske javnosti na predizbornu promidžbu u jedinoj preostaloj velesili Sjedinjenim Američkim Državama nekadašnje sile Turska i Rusija aranžiraju svoje političko-diplomatske postupke u BiH. To navodi na pomisao da je BiH zahvaćena vrtlogom (ne)skrivenih projekcija. Presudno se angažirajući na zaustavljanju rata, a zatim namećući Daytonski sporazum, Sjedinjene Američke Države su prigrlile ulogu upravljačke sile procesima u BiH. Katkad se izrodi dojam da Sjedinjene Američke Države znaju zažmuriti na očigledne proturiječnosti u BiH koje proizvode stagnaciju i bezperspektivnost. Takva okolnost može pogodovati buđenju želja drugih država da se dokopaju političkog primata u BiH. Ima se razloga očekivati kako Sjednjene Države i NATO neće dozvoliti da se BiH i Balkan kuhaju u vlastitom kaosu. U BiH je nužno poticati odbojnost prema svemu što bi moglo izazvati novu nesreću.
Pejo Gašparević
pgas@hina.hr
