Ošini po prašini Sava Povijest Tradicija Politika Sport Kultura TOP 10 Grebnice Bazik Gospodarstvo Školstvo Zdravstvo Religija Preporuke Vaše poruke Zelena škrinja
Naslovnica Ošini po prašini Jezik Turcizmi u govoru

Ošini po prašini


Posavina Naša posla Rijec ima... Rat Rat II Svijet Razmišljaonica Razmišljaonica II Pisma iz Kine Jezik Crkva No comment Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina 2 Naša sela Istinite price

Šešir Reagiranja Tipoglikemija Posavski govor Povijest jezika Rijeci i izrazi Hrvatski jezik Profesori Rjecnik Krilatice Turcizmi u govoru Brand

.:d.NET:. Vecernji list Newsletter Index A-Z Sadržaj Impressum Synopse Kontakt

Turcizmi u govoru Bosanske Posavine

Ideje za formiranje novih Povjerenstava za izmjene turskih imena.

Knjiga profesora doktora Baotića otvara našim jezikočistuncima silne nove mogućnosti da se iskažu. Da počnemo sa onim lakšim promjenama koje nam predstoje. Kao prvu ideja za koju znamo da će od širokih „narodnih masa“ biti jednodušno podržana, predlažemo Povjerenstvo za promjenu, u Bosanskoj Posavini mrskih, turskih riječi: rakija, šiša i kazan!  


Piše: Perica Mišić


U izdanju Instituta za jezik u Sarajevu izašla je 2007. knjiga prof. dr. Josipa Baotića „Orijentalizam u govoru starosjedilaca Bosanske Posavine“. Kako sam autor u uvodu reče „iako je posao na njoj rađen i u osnovi priveden kraju još tijekom rata, stajala je kao rukopis među papirima kojima je bila namijenjena sudbina da ostanu neobjavljeni, ili pohranjeni u nekoj od znanstvenih arhiva“. Tek uz podršku Sorosove fondacije „Otvoreno društvo“, Ministra za kulturu Federacije, a ponajviše Josipovog brata Ante, knjiga je ipak ugledala svjetlo dana.

Još je to jedno ispunjenje duga autora prema znanosti i zavičaju.

Knjiga se bavi turcizmima, riječima koje su ušle u naš jezik, a korijene imaju u turskim i orijentalnim jezicima, i to specijalno u govoru starosjedilaca Bosanske Posavine (Hrvata u nekoliko sela u okolini Orašja na Savi) sa svojim autentičnim govorom bez obzira na porijeklo riječi koje su u opotrebi. „Periferije u svim oblastima života pokazuju više brige za očuvanje svog pred tuđim“, kaže autor, „a u jeziku je ta briga još izrazitija“.

Prof Baotić je u knjizi izvršio identificiranje turcizama, utvrdio semantičke vrijednosti i status riječi i obradio promjene kroz koje su riječi prošle na svim razinama jezične kulture. Jedan izvadak iz knjige prof. Baotića, DOM@ljevac je ranije objavio OVDJE.

Knjigu toplo preporučamo ne samo onima koji se tom problematikom bave, nego svima koji pokušavaju jezičku problematiku Bosanske Posavine pojednostaviti pukim „prešaltavanjem“ na hrvatski jezik, propisivanjem i prepisivanjem školskih udžbenika i programa, u ugledanjem na jezičnu kulturu određenih područja u Hrvatskoj, nipodaštavajući osobenosti koje naš hrvatski jezik u Posavini čine osobitim i pažnje vrijednim, kao dijelu naše vrijedne kulture i tradicije.

Karakteristično je da dobar dio Posavaca, prihvatajući i forsirajući dakle ne hrvatski jezik u cjelini, nego jedan manji fundus karakterističnih, tipičnih hrvatskih riječi, još uvijek zadržava u govoru neshvatljivu upotrebu ekavice. Tako ćete (obratite pažnju!) vrlo česte sresti sugovornike koji vrlo dobro paze da (dokazujući time svoje hrvatstvo) ne kažu hiljada nego tisuća, ne sedmica, nego tjedan, tko a ne ko i sl., ali će gotovo uvijek za nedjelju (dan u tjednu) nepravilno kazati nedelja, a za ponedjeljak, ponedeljak, umjesto dvije reći će dve itd. Čista srpska ekavica! I nikom ništa. Takvi će i dalje biti ponosni na svoje hrvatstvo u govoru i tražiti dlaku u jajetu drugima, za nehrvate proglašavati one koji razlikuju kada upotrijebiti „šta“, a kada „što“ npr.

Pokušat ćemo u nekoliko primjera iz knjige prof. Baotića potvrditi besmisao progona turcizama iz našeg jezika pod svaku cijenu, te pokazati da se samo upotrebom u svim slučajevima rječice „što“ umjesto do sada za naše podneblje uobičajenog selektivnog pristupa u upotrebi rječica „što“ i „šta“, prihvatanjem nekoliko karakterističnih hrvatskih riječi umjesto u Posavini udomaćenih, ne rješava probleme i pitanje našeg jezika. Naüim öitateljima toplo preporuamo ovu knjigu, gdje je pronaći još mnoštvo takvih riječi.

Da krenemo, dakle, sa našim primjerima iz knjige prof. dr. Baotića, od kojih će mnogi za većinu naših čitatelja biti iznenađenje. Svi dakle za koje protjerivanje turcizama i orijentalizama iz našeg jezika predstavlja „nacionalni sport“ moraju mnogo što-šta (li je pravilno što-što, jer se šta ne smije kazati?) u svom „neosporno hrvatskom“ govoru korigirati, mnogo čega se odreći, dumati nove riječi i kovanice, nalazatiti sinonime:

... i članovi svih sadašnjih i budućih Povjerenstva za promjenu turskih imena.

Ali, možda najvažnije, ni(t)koga od nas, ni(t)ko i ni(t)kada više neće moći praviti majmunima! Tu riječ, majmun, govore i Bošnjaci, i Srbi i Hrvati... - a i ta riječ je turska i nema sinonimne alternative!

Perica Mišić
perica@misic.ch