Kako postati profesor?
Svjedoci smo sve češćeg, namjernog ili nenamjernog, manipuliranja titulama i zvanjima (zanimanjima). Tako se odjednom pojaviše na našim prostorima brojni profesori npr. Diplome i titule ne treba više ni kupovati, nego se jednostavno malom jezičko-pravopisnom manipulacijom promovirati u „profesora“.
Prema hrvatskom pravopisu i medjunarodnim kodeksima npr., ogromna je razlika izmedju jednog „Pero Perić, prof.“ i „prof. Pero Perić“. Jer, ako je dodatak ispred imena, onda je riječ o tituli, a ako se nalazi iza, onda upućuje na zanimanje. "Prof. Pero Perić" znači da je dotični sveučilišni profesor (što podrazumijeva i doktorsku titulu, dakle nekoga ko je obranio doktorsku disertaciju), a "Pero Peric, prof." znači da je dotični skolski profesor, bolje rečeno predavač, nastavnik u školi, neko ko ima akademsko obrazovanje, ali ne i doktorat. Titule su npr. docent, magistar, doktor, počasni, izvanredni i redovni profesor… a ostalo su zanimanja i zvanja - i pisu se iskljucivo iza imena: Pero Peric, prof., dipl. ing, dipl. oecc, dipl. iur. itd.
Usuđujemo se ustvrditi da su se takve manipulacije masovnije pojavile nakon zadnjeg rata, kada u uvjetima nereguliranih, odnosno različito reguliranih brojnih pitanja, pa i ovog, mnogi „love u mutnom“ i pokušavaju sebi prišiti titule koje u stvari ne zaslužuju, odnosno pokušavaju u najmanju ruku druge dovesti u dilemu o kakvom se profesoru npr. radi. U vremnima kada se za par tisuća KM mogu kupiti i ratna odličja (uključivo materijalne i statusne privilegije koje sa sobom nose), takva ponašanja nas ne iznenađuju.
Pitanja tituliranja su u drugim zemljama riješena vrlo precizno, zakonski. Tako je npr. neshvatljivo da jedan gimnazijski profesor ispred svog imena stavi titulu prof. Iako u Njemačkoj postoji poseban studij za gimnazijske nastavnike, ne rabi se ni ta mogućnost, nego se svi predavači (profesori) u školama, zaključno sa gimnazijama, praktično i ne smatraju „profesorima“, nego su oni „Gymnasiallehrer“, ili još jednostavnije „filolozi“, dakle nastavnici, učitelji u gimnazijama. Ispred imena se rabi samo oznaka dostignutog službenog statusa, npr. OStR Muster Mustermann govori da je riječ o gimnazijskom profesoru koji je dostigao službeni rang Oberstudienrat ( recimo, viši nastavnik).
Jednako se to odnosi i na neke naše liječnike koji zvanje umjesto između imena i prezimena (Pero dr. Perić), stavljaju na početak (dr. Pero Perić). U zapadnim zemljama nije dopušteno liječničko zvanje sa skraćenicom“dr.“ rabiti bez preciznog dodatka med., dakle, liječnik je Dr. med. Pero Perić, a Dr. Pero Perić je osoba sa doktorskom titulom, alo još uvijek ne i „profesor“, jer tek ako drži katedru na univerzitetu, ima dakle sveučilišnu titulu, može se potpisati sa Prof. Dr. Pero Perić ili oslovljavati sa Prof. Perić. Odlaskom u mirovinu, ili na druge poslove, svim univerzitetskim profesorima se briše titula „Prof.“ ili se dodaje „a.D.“ (ausser Dienst = izvan službe).
Obzirom da stvarno stanje stvari u ovim slučajevima ne određuju (samo) zvučne titule, nego ono što neko „ima u glavi“, oni koji uporabom titula manipuliraju, štete u stvari sami sebi.
