KRASNAJA HRVATSKA RIJEC „BRAND“
Pročitah nedavno na webstranici Turističke zajednice Županije Posavske: „Sava turistički brand Orašja“. Pa onda, na dNETu: „Hrvatski nogometni klub Mladost, negdašnji brand i ponos Domaljevca i Domaljevčana...“. Dva su to sasvim slučajna primjera koja samo potvrđuju trend.
Riječ „brand“ postajala je u Hrvatskoj i među Hrvatima u BiH univerzalni pojam za sve čemu se želi dati velika važnost, uvijek kada želimo pokazati kako smo načitani i kako lijepo i "učeno" pričamo. Nešto „moderno“ kazati, a tu riječ ne upotrijebiti, ne obrukati se, nije jednostavno ni uputno ni pametno. Danas je sve postalo brand.
Homoseksualizam je tako postao „brand nekih sportaša“, jedan dobar pjevač je „brand“ grupe, darivanje u dobrotvorne svrhe „brand“ darovatelja, predsjednik može biti „brand“ neke stranke...
Anglikanizacija
Još od KuK monarhije, preko NDH, do govornih utjecaja preko naših radnika u zapadnoeurospkim zemljama njemačkog govornog područja, hrvatskim jezikom je dominirao utjecaj njemačkog jezika. Riječi su se preuzimale, modificirale ili prevodile i kovale nove „čiste“ hrvatske riječi na “Made in Germany” bazi.
Od kako zahvaljujući trci za profitom, izmještanjem proizvodnje u zemlje Trećeg svijeta, pojeftinjenjem da bi se ostalo konkurentan, pojam neospornog kvaliteta “Made in Germany” nije više ono što je nekada bio, otkako svijetom i Europom vladaju neki drugi “šerifi”, upotreba njemačkih izraza u našem govoru gubi na atraktivnosti. Od domovinskog rata izgleda da je USA u očima Hrvata postala ono što je nekada bila Njemačka. Doprinjela je tome naravno i ekspanzija pop-glazbe (od 10 hitova, 11 na engleskom!) te kompjutorska i internetska revolucija. I prisustvo mnogih -oraca unijelo je tu pošast prihvatanja (američkog) engleskog jezika. Anglikanizacija je u punom zamahu.
Priznajemo, tome i mi doprinosimo našim "Think different" - misli drukčije!
Krasnaja posavska MISS
A ponajprije je počelo sa izborima Miss. Riječ “lijepo” i “ljepotica” izbačene su iz hrvatskog jezika kao riječi koje nisu čiste naše (govore ih i Srbi i Bošnjaci). Umjesto lijepo, sve je odjednom postalo krasno. Ma, prekrasno! Ali, nezgodno je da biramo npr. “Krasoticu Posavine”, jer to mnoge može da asocira na okrastanu osobu, pa smo preuzeli treću, “od ameba” našu hrvatsku riječ i biramo krasnu, beautiful “Miss Posavine”. Lijepo (lepo) je dakle ne(dovoljno) hrvatsko, a krasna je prava stvar. S time se slažu i Rusi – “kрасная”!
Purgerizacije nije više hit
Purgerizacija hrvatskog jezika postala je manji problem od navale engleskog jezika u naš svakodnevni život. Sve je bolje, sve se rađe prihvaća i brže oprašta, nego da nam se omakne pokoja, stoljećima upotrebljavana, srpska ili turska riječ? Da se slučajno ne promaši i kaže: ko umjesto tko.
Ali, zar baš posvuda i u svakoj prilici moramo engleski progovoriti? Mnoge naše aktualne „čistokrvne“ hrvatske riječe nastale su krivim prevođenjem engleskog jezika ili nasilnim kalemnjenjem. Za razumjeti je upotrebu engleskih riječi kada se govori o novoj kompjutorskoj tehnologiji, jer u toj oblasti za puno pojmova nema adekvatnih domaćih nadomjestaka. Ti izrazi su postali jednostavno internacionalni. Engleski jezik je bespovratno usmrtio ideju „esperanto jezika“. Službenim jezikom diplomatije – francuskim, služe se samo još Francuzi...
Danas je npr. kod nas često u upotrebi izraz „raditi na dnevnoj bazi“ kao prevod „on a daily basis“, iako se posao obavlja svakodnevno. Mnoga poduzeća prodaju svoje proizvode tipa „dva u jedan“, „tri u jedan“. Reklame su pune takvih ponuda. Glupost! Valjda hoće reći „dva u jednom“, „tri u jednom“? Tako neprimjereni bukvalni prevod „all in one“ određuje moderni, nepisani, novokomponirani hrvatski pravopis i gramatiku.
Eventologija
To uguravanje engleskog jezika pod svako cijenu, postalo je jednostavno „cool“. Posvuda imamo „tventi“ top-liste, i razne „evente“ (eventkalendar). Na sceni je svojevrsna “eventologija”. Prije smo zvali organizator, a sada “event manager”, prije smo imali priredbe, sada “evente”. Bolje, ljepše, pametnije i hrvatskije zvuči? Naši gospodarstvenici postadoše preko noći „manageri“, Nema više ni direktora ni rukovodilaca. Blago nama. U govoru naših političara, po ugledu na američke običaje, omiljena riječ je postala „vodeći“. Naprečac, tako prema našim političkim dužnosnicima, postadosmo vodeći u svemu.
Plinsko ulje i tornjevi
Nema više kod nas ni dizela za kupiti! Sada se dizelsko gorivo po hrvatski zove „plinsko ulje“, što bi valjda trebao biti pandam engleskom “gas oil”, iako to “oil” ne znači ulje, niti “gas” znači plin. Ali mi se rado “pravimo englezi” pa smo od toga, pametni i nadareni kakvi jesmo, načinili “plinsko ulje”.Bitno je da smo izbacili, sada “mrsku” njemačku riječ “diesel” i našli novu – američku!
Kada smo nekada govorili neboder, sugovorniku je odmah bilo jasno o čemu govorimo, jer sama riječ asocira na pojam. Danas je i to zabranjena riječ, Čak je nepodobna i riječ “oblakoder”, jer se na novom hrvatskom jeziku pravilno kaže “toranj” (tower)., koji u našem podneblju asocira na mnogo što-šta, a ponajmanje na visoku zgradu u kojoj stanuju ljudi?
Zagrepčani, stara bečka škola, vrlo rado su za zgodne žene, dame, govorili po njemački – da je “net”. Danas su to zamijenili sa engleskim varijantama “fit” i “cool”. Zadržali smo doduše njemački pozdrav “Mein Bok`n”, samo ga po naški tumacimo i od „Bok“, malkice produhovljeno izgovaramo sa „Bog“.
Djeca nam trčkaraju po dvorištima, igraju se rata pucajući iz „Gan“-ova, a ne pištolja (najbolje bi bilo ni iz jednog ni iz drugog!). Fotoaparat i kamera su postali samo „kamera“, pa se više ne zna je li riječ o fotografijama ili video-snimcima. Ugledni gosti nisu više počasni, nego bolje i kraće „VIP“.
„Govori lepo srpski da te celi svet razume!“
Masa je tih engleskih riječi koje u Hrvatskoj postaju svakodnevnica, a mi Posavci ih sve češće koristimo: cool, fast food, gentlemen, manager, party, shopping, show, wellnes, event, handmade, isy-pil, sitcom, timing, trendsetter, key, wc-cleaner, big brother... Mi se dakle svojski trudimo da više ne govorimo hrvatskim jezikom. A busamo se u prsa tvrdeći suprotno. Važno je napeti se, pa uvijek kazati što, a ne šta... Kako bi naši susjedi originalno kazali: „Govori lepo srpski da te celi svet razume!“.
BRAND i BREND
Vratimo se još jednom izrazu “BRAND”. Da ga barem pravilno izgovaramo! Većina tu (još uvijek) poštuje pravilo Vuka Karadžića: „piši kako govoriš, čitaj kako piše“ pa, pogrešno, izgovaraju „brand“ umjesto „brend“, što znači da naše gospodarstvenike ne bi ni Englezi razumjeli, iako sada svi imaju svjetske brandove i „spikaju engleski kao maternji“. A sa Nijemcima bi imali već ozbiljnije probleme, jer „brand“ izgovoren kako se piše kod njih znači „POŽAR“!
Smijem se kladiti da više od 50% osoba u Posavini starijih od 50 godina pojma nemaju što je to BRAND!
Priznajem da sam i ja tek nedavno čuo da je kod nas u Posavini "prekrasna hrvatska" (njemačka) riječ “MARKA”, zamijenjena sa još prekrasnijom "hrvatskom" (engleskom) rječju “BRAND”. Eto, da sam juče umro, ne bih znao hrvatski govoriti. Zato i ne pazim na upotrebu šta i što, jer će se i to uskoro promijeniti u “what” i onda će moj i veliki posavski problem biti riješen sam od sebe?
Maternji (hrvatski) jezik, kod nas u Posavini, ne određuju stručnjaci za jezik, nego urbani idioti, sveznajući političari, nekompetentni gospodarstvenici i bogati tajkuni.
Bojim se da panično, neselektivno i nepromišljeno, protutradicionalno traženje općeg i kulturnog identiteta nas Posavaca i ugledanje na pogrešne pomodarske tokove u susjedstvu, ne proguta na kraju nas same, da naša glupost ne postane naš internacionalni „brand“!
Perica Mišić
misic@domaljevac.com
