Pejo Gašparevic - intervju za "Svjetlo rijeci"
OTKUCAVAJU POSLJEDNJI SATI KONSTITUTIVNOSTI HRVATA U BIH
| Hrvati u BiH zaslužuju (uz časne iznimke) kompetentnije i profesionalnije političare koji bi bili osposobljeni za vještiju komunikaciju sa međunarodnom zajednicom, koji će se znati odnositi prema BiH kao međunarodno priznatoj državi, ali koji će istodobno znati mudro štititi interese Hrvata. |
Pejo Gašparević već je jedanaest godina dopisnik iz Mostara Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) čije je sjedište u Zagrebu. Svoje političke analize i komentare objavljuje povremeno u radijskome programu BBC-ja na hrvatskom jeziku, piše kolumne u mostarskom Dnevnom listu, predsjednik je Upravnog odbora Federalne novinske agencije (FENA), član je Vijeća časti Udruge BH novinari . Čest je gost u programima elektronskih medija u kojima iznosi procjene političkoga stanja u Bosni i Hercegovini ali i Republici Hrvatskoj. U razgovoru za Svjetlo riječi analizira trenutačnu političku situaciju.
Budući da ste dopisnik HINA-e, prvo ću Vas zamoliti za komentar nedavnih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj.
U drugom krugu hrvatski predsjednički izbori su na pojavnoj razini podsjećali na američke predsjedničke izbore. Za naklonost glasača natjecalo se dvoje ljutih političkih protivnika. Može se reći da je gospodin Stjepan Mesić bio hrvatska inačica demokrata, a gospođa Jadranka Kosor republikanaca. Ako netko dobije 66 posto potpore biračkoga tijela glasača koji su izašli na izbore kao što je to pošlo za rukom gospodinu Mesiću, a njegova protukandidatkinja gospođa Kosor gotovo dvostruko manje, onda se to ne može smatrati drukčije no superiornom pobjedom. Elementarna je politička kultura, pa ako hoćete i temeljno izborno načelo, poštivati volju glasača izraženu na biralištima. 66-postotna potpora Mesiću govori o raspoloženju biračkog tijela hrvatskih građana u sadašnjim okolnostima. Čini mi se kako su neutemeljene primjedbe da su za Mesića glasovali tobože nacionalno nedovoljno osviješteni Hrvati, a koje se mogu čuti i u dijelu medija na hrvatskom jeziku u BiH. Takva shvaćanja su refleks političke neemancipiranosti i nedostatka uljuđenosti. Ispravnim se čini zaključiti kako je biračko tijelo u Hrvatskoj uvelike zagledano u Europu i u one vrijednosti koje bi Hrvatsku mogle plasirati u EU. No, u analitičkom razmatranju nedavnih izbora u Hrvatskoj nije poželjno zaobilaziti ni prvi krug u kojemu se nadmetalo trinaest predsjedničkih kandidata. Tada su se, na većinskim hrvatskim područjima gdje vlada HDZBiH, dogodile neporecive nepravilnosti. Otkrića da su se na popisima pojavljivala i imena davno umrlih osoba bacila su pretamnu mrlju na glasovanje. Znakovito je da se HDZBiH, barem do ovog razgovora, nije oglašavao niti se ogradio od ove, nije pretjerano reći, morbidnosti. Posezanje za mrtvima kao glasačima, na poseban način govori i o mogućim dubinskim civilizacijskim defektima onih koji su se upustili u takvu rabotu ali i onih koji su na to ravnodušni. Čini se kako bi o prakticiranju glasovanja mrtvih imali što reći sociolozi i psiholozi, pa i teolozi.
Kako gledate na činjenicu da su na području BiH glasovali žitelji s dvostrukim državljanstvom?
Dvojno državljanstvo je posve uobičajena praksa u svijetu. Postoje slučajevi američkog košarkaša Castela i brazilskog nogometaša Bajana koji su prihvatili bosanskohercegovačko državljanstvo zbog stjecanja prava nastupanja za reprezentaciju BiH. Dvostrukom državljanstvu Hrvata u BiH nema se što prigovoriti. Nevolje hrvatskih državljana u BiH (većinom Hrvata), međutim, počinju njihovim uvrštavanjem u jedanaestu izbornu jedinicu za dijasporu Republike Hrvatske. Svrstavanje bosanskohercegovačkih Hrvata u dijasporu uvreda je njihovoj 13-stoljetnoj ukorijenjenosti u BiH, njihovim znanstvenim, kulturološkim, intelektualnim, umjetničkim i inim dostignućima. Ne smije se zaboraviti da su od trojice Hrvata nobelovaca dvojica njih iz BiH: Ivo Andrić i Vladimir Prelog.
Znači li to da Hrvati iz BiH kao konstitutivni narod ne trebaju glasovati na izborima u Hrvatskoj?
Jednostavna računica kaže: ako Hrvati iz BiH glasuju i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj onda je to jedini narod koji u prosjeku glasuje dva puta godišnje. To je nepametno trošenje političke energije. Hrvati u BiH dvostruko češće glasuju od dvaju drugih konstitutivnih naroda - Bošnjaka i Srba, ali i od Hrvata u Hrvatskoj. Dok se Hrvate u BiH mobilizira za glasovanje u Hrvatskoj, istodobno Bošnjaci i Srbi čuvaju svoje izborne kapacitete za izbore u BiH. Dakle, Hrvati u BiH sami sebe ovakvom inflacijom izbora dovode u podređenu poziciju u odnosu na druge. Hrvati u BiH čine tek oko pet posto biračkog tijela na izborima u Hrvatskoj a to je nedovoljno da bi presudno utjecali na ishod izbora u Hrvatskoj, što su pokazali i nedavni predsjednički izbori na kojima je Jadranka Kosor dobila najviše glasova među bosanskohercegovačkim Hrvatima ali je unatoč tomu Mesić uvjerljivo pobijedio. Glasovanjem kao dijaspora Hrvati u BiH ništa ne dobivaju u Hrvatskoj, a istodobno gube naviku glasovanja u BiH pa samim time i utjecaj u zemlji u kojoj su i povijesno najstariji narod. Zaključak je logičan: umjesto neproduktivnog trošenja glasačkih zaliha u Hrvatskoj, Hrvati u BiH se trebaju preusmjeriti na masovnija glasovanja u BiH.
Na koji bi se način Hrvati trebali okrenuti Bosni i Hercegovini?
Mislim da bitnu ulogu igraju dvije stvari. Prvo, Hrvati u BiH zaslužuju (uz časne iznimke) kompetentnije i profesionalnije političare koji bi bili osposobljeni za vještiju komunikaciju sa međunarodnom zajednicom, koji će se znati odnositi prema BiH kao međunarodno priznatoj državi, ali koji će istodobno znati mudro štititi interese Hrvata. Biblijski rečeno: miroljubiv kao golub, lukav kao zmija. Hoću reći kako će ubuduće pri selekciji kandidata za važne političke dužnosti valjati voditi računa da oni nemaju oraha u džepovima koji ih, nebrojeno smo se puta u to već uvjerili, limitiraju u političkim akcijama. Druga stvar koju vidim kao nužnu za jačanje pozicije Hrvata u BiH su mediji. Oni mediji koji sebe smatraju bosanskohercegovačkim u većoj bi mjeri trebali pokazivati senzibilitet i za posebnosti Hrvata u BiH. A mediji na hrvatskom jeziku u BiH morat će se ubrzano odvikavati navike favoriziranja (izravnog ili neizravnog) jedne stranke, HDZ-a. U osnaživanju položaja Hrvata u BiH nije korisno zaobilaziti i ulogu Zagreba. Rasprostranjeno je shvaćanje da je prvi hrvatski predsjednik Tuđman vodio prohercegovačku politiku. Ali jednako tako mnogi se slažu da je Mesić u proteklom mandatu prakticirao probosansku politiku. Došlo je vrijeme da institucija predsjednika Republike Hrvatske počne voditi probosanskohercegovačku politiku sa svime onim što taj pojam (bosanskohercegovački) znači i za Hrvate u BiH od Save do mora. Ovdje bih poslušao Andrića koji je govorio da si dužan raditi za zavičaj dokle god si živ . Dao bih sebi za pravo primijetiti kako ni Tuđman ni Mesić nisu pokazivali entuzijazam u praktičnom pomaganju ispravljanja nepravdi prema zavičajnoj mi Posavini. Bosanska Posavina je istočni grijeh i hrvatske i međunarodne politike. Želim vjerovati kako će ubuduće predsjednik Republike Hrvatske, ali i sarajevske vlasti, imati više obzira prema Posavini.
Je li ispravno steći dojam da političke strukture u Hrvatskoj nemaju dovoljno sluha za prilike u kojima se nalaze Hrvati u BiH?
Odnos Republike Hrvatske prema BiH uopće, a to znači i prema bosanskohercegovačkim Hrvatima, kombinacija je mnogih elemenata unutarpolitičkog vrenja u Hrvatskoj ali i trenutačnih međunarodnih okolnosti. Na političkoj pozornici u Hrvatskoj mogu se, načelno govoreći, prepoznati dvije škole mišljenja prema BiH. Jedna škola mišljenja situirana je uglavnom u politički prostor desno od centra i ona se retorički naglašeno zauzima za, kako se veli, pomaganje Hrvatima u BiH. Katkad iz tog miljea zagrme i glasovi koji ne vode dovoljno računa da je BiH druga (i međunarodno priznata) država. Druga škola mišljenja smještena je u politički prostor lijevo od centra; ona je u političkom vokabularu opreznija (neki bi rekli plašljivija) prema Bosni i Hercegovini. Neki su skloni zaključiti da ta škola mišljenja nedovoljno razumije složenost i težinu pozicije Hrvata u BiH. Što se tiče međunarodnih okolnosti vidljivo je kako je Hrvatska u svojim europskim nastojanjima, osobito posljednjih nekoliko godina, veoma obazriva da te ambicije ne budu ometene zamjerkama o (tobožnjem) uplitanju u prilike u susjednoj BiH. Osobno smatram kako nije pretjerano upozoriti da otkucavaju, metaforički rečeno, možda i posljednji sati u spašavanju praktične konstitutivnosti hrvatskog naroda. Hrvati u BiH su, po mnogim pokazateljima, na rubu između pozicije konstitutivnosti i nacionalne manjine. Međutim, u spašavanje konstitutivnosti Hrvata u BiH u većoj mjeri nego do sada moraju se angažirati vlasti u Sarajevu, ali i međunarodna zajednica.
Kad već govorite o konstitutivnosti, kakav je vaš stav o mogućem preustroju BiH?
Sadašnji daytonski ustroj Bosne i Hercegovine, dva entiteta za tri naroda, sa stajališta pravičnosti i perspektive BiH kao države, po mojem sudu, najgore je moguće rješenje. Najprikladnije preoblikovanje Bosne i Hercegovine bila bi kantonizacija cjelokupnog teritorija. Kantonalni ustroj BiH imao bi sve nužne kapacitete za prakticiranje lokalne uprave, njegovanje nacionalnih i vjerskih posebnosti, ali i jačanje osjećaja pripadnosti multietničkoj državi. Kantonizaciju BiH vidim kao njezin najelastičniji model kojim bi se eliminirala opasnost od podjele ali i od unitarizacije.
Razgovarao i snimio: Marko-Antonio BRKIĆ
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo rijeci.
Intervju je pravljen prije tri godine, ali svojim sadržajem i promišljanjem nije ništa izgubio na aktualnosti.
| Procitajte od istog autora: |
Sugeriramo da procitate i sljedeci prilog:
Stranacka nesuglasja sputavaju Hrvate
