Na koga licimo?
Za DOM@ljevac piše: MUHAMED ABADŽIĆ
Sasvim slučajno sam počeo pisati ovu rubriku, šest je, do sada, objavljenih priloga, uglavnom na liniji odbrane ideje Distrikta kao specifične lokalne zajednice, boljeg i sretnijeg života svih stanovnika Distrikta, a onda je neminovno iz toga proizilazila i kritika aktuelnih vlasti i njene neučinkovitosti. Najveći broj ideja crpio sam iz praćenja sjednica Skupštine Distrikta, pa valjda zato i pored oštrine nekih tekstova, nije bilo javnih reakcija, pogotovo demantija, mada sam i na to bio spreman, što ne reći – i sa jačim argumentima, zaštekanim za svaki slučaj u rukavu. Gunđanja, poruka (pa i uvredljivih) je bilo, ali to više govori o njihovim autorima, nego o meni i mojim tekstovima. Eto, odlučih da na izvjesno vrijeme prekinem sa ovom vrstom tekstova, nikako zbog toga što mi je nestalo inspiracije ili elana ili ne daj Bože da sam se prepao, već jednostavno zato što sam zaključio da su međusobne kritike i poruke koje upućuju poslanici na sjednicama Skupštine Distrikta puno ubojitije i argumentovanije od mojih, što nije ni čudo – znaju ljudi bolje od mene šta je ko jamio i kako, a izbori su pred vratima, pa valja sa prljavim vešom napolje. Zato, građani, pomno pratite sjednice Skupštine Distrikta, neće vam nedostajati moji tekstovi, a biće vam jasnija i situacija oko kandidata koji će uskoro, ponovo, po ko zna koji put, zatražiti vaše povjerenje i vaš glas.
A ja ću malo umovati o jednoj sasvim običnoj temi i dilemi u kojoj ćete se prepoznati i vi.
Onomad davno kada je Emir Kusturica osvojio svog prvog Zlatnog lava na Filmskom festivalu u Veneciji, u silnim svjetskim komentarima, pročitah i jedan meni i danas nerazumljiv – jedan novinar, iznenađen podatkom da je Emir, Musliman (tada je bio) napisa: »Ko bi rekao – ne liči«? Proganjalo me je tada kako to »liči« Musliman, a kako, opet Srbin, Hrvat ili Škot? Priroda je podarila pripadnike rasa raznim bojama, kažu da su Irci sa crvenkastom kosom, Skandinavci ili Englezi plavi, da ne govorim o Hitlerovim arijevcima, ali sve su to stereotipi ili krajnosti, ljudi jednostavno liče na ljude, ako su ljudi.
U shvatanjima naših vajnih teo-retičara ljudi »liče« i po pripadnosti naciji ili vjeri. Pored svih nastojanja ja to nikada nisam uočio i uvjerio se u to, ali sam se uvjerio u drugo. Mogu zatvorenih očiju, samo putem glasa raspoznati moje prijatelje iz Mostara ili Hercegovine: Kažu, Slobu, Šćepu, Hamu, Mišu, Izu, Aleta i dr. ali samo po karakterističnom govoru, nikako po imenu i naciji (valjda ste zapazili da u ovim imenima ima pripadnika naša sva tri konstitutivna naroda). Dugo sam mislio, neka mi oproste na pominjanju imena, da su Mišo Marić i Drago Marić iz Mostara braća, čak sam u toku rata Dragu pitao za Mišu, ispade jedan Srbin, drugi Hrvat. Neki dan upoznah konačno mog rođaka iz Subotice Enesa, nosi moje prezime, čak mu je djed nosio i moje ime, odnosno ja njegovo. Puno mi više liči na Nenada Čanka ili mog prijatelja iz Novog Sada Čedu Kecu, nego na mene, čovjek, bre, tipični Lala. I dok se moj Enes iz Subotice (iz mješovitog braka) žali da se odavno nije »ispovedio«, moj bratić iz Zagreba klanja i govori: »vrag te odnel« kao pravi purger.
Toliko imam istančan sluh da ću sa sigurnošću razlikovati Bišćanina od Prijedorčanina, mada ću sigurno pogriješiti, ako su mi nepoznati, koje su nacije ili vjere. Tako je i sa Brčakom, Posavcem, Sembercem, Slavoncem, Sandžaklijom... Da li više, neka mi i oni oproste zbog pominjanja imena, liče Dodik i Dževad Osmančević Banjalučanin, predsjednik Vijeća naroda Skupštine RS ili, recimo, Dodik i Koštunica, da li više liče Silajdžić i Komšić ili Silajdžić i katarski šeik. Frapantna je sličnost prof. Žarka Papića, mog prijatelja i mene, on Srbin, sa hercegovačkim korijenima, rođen u Beogradu, ja Bošnjak, Brčak. U nedogled bi se moglo ovo moglo nabrajati, ovim krajevima su tutnjali ratovi, selidbe, miješanja i sl. Srpski jezik ima više turcizama od bosanskog, slovenački jezik zadržao je »h« (lahko prosim), kao i bosanski, a korijen je staroslovenski, ne turski, kako mnogi misle. Miješani brakovi su poseban problem – izopćeni od vjere i zagovornika »čistih« nacija. Ja sam se naljutio na svog zeta, jer je napisao da su djeca iz mješanih brakova, maltene malo retardirana, a u mene oba braka miješana i troje djece iz miješanih brakova. Nije slučajno što je i ova ekipa oko »Brčanskih novina« takva – Petar, Hrvat, rođen u Brčkom, otac Hercegovac, supruga Bošnjakinja iz Brke, Goran iz mješanog braka, supruga, novosađanka, takođe, otac jedan od osnivača »Lokomotive«, znači »ostali«, Atah ima suprugu Etu, mađarsko-poljskog porijekla, spremaju se od silnog neslaganja karaktera zbog različite nacionalnosti da uskoro slave 50 godina braka. Lektor Bošnjak oženjen srpkinjom iz Ćuprije. Ja sa čak dva miješana braka. Kanimo eto i stranku osnovati, naravno nenacionalnu, ali svakako – brčansku.
Šta će biti moje unuke Nia, Lea i najmlađa Ena koju još nisam ni vidio (naravno zamjereno mi je i na njihovim imenima i imenima moje djece – Zlatan, Gorana, Dea, nisu »muslimanska«). Sada u tu mješovitost umiješa se i moja snaha, sinova supruga, čiji je otac Albanac iz Peći, a majka Sandžaklijka-Bošnjakinja iz Rožaja. Sin još rođen u Beogradu?!
Moj prijatelji, čijoj sam vezi davno, u omladinskim danima kumovao – ona rođena u Sarajevu, otac Bošnjak-Livnjak, majka Dalmatinka Hrvatica (i knjige su napisane o njihovoj ljubavi), on rođen u Jesenicama, otac Slovenac, i u njega majka Hrvatica, Dalmatinka, ali za njihovog sina nema problema, on je, zna se – Slovenac.
Upućujem vapaj u ime svih „ostalih“ (definitivno tu riječ najviše mrzim), ali i u ime svih normalnih pripadnika tzv. Konstitutivnih naroda – pobogu ne možemo svi biti Bosanci i Hercegovci, bože sačuvaj kao pripadnici nove nacije, dosta nam je i ovih, nego kao normalni državljani suverene i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine, kao Brčaci. Zašto – pitam sve one koji mi mogu odgovorno i kompetentno odgovoriti. Dokle će nas pratiti to prokletstvo da otadžbinu ne možemo nazvati otadžbinom – a svaku drugu možemo, da možemo navijati za druge – ali ne za svoje… Dokle?
M. Abadžić
(Brčanske novine: www.brcanskenovine.com)
