Dan dobrih maceha
Riječ maćeha se ne spominje često. Možda se u bajkama spominje više nego u stvarnom životu. Ali u bajkama gotovo uvijek, a u stvarnom životu uglavnom, uz ovu riječ ide još jedna, koja bi je trebala preciznije objasniti. Najčešće je to riječ zla, ali mogu i druge slične, kao naopaka, rđava, zlobna, zločesta i tako dalje. Ako izostane neka od ovakvih riječi uz imenicu maćeha, onda je to uglavnom zbog toga što se ona tu podrazumijeva i kada se ne kaže, pa čemu onda uzaludno trošiti riječi?!
Čak se u rječniku ustalila riječ maćehinski, što bi trebalo značiti nešto vrlo loše, neprijateljsko, nemajčinsko, nedomaćinsko, ono što u sebi ima mržnje, pokvarenosti i zlobe više nego u desetak drugih riječi sa lošim značenjem zajedno.
Pokušajte na internetu potražiti riječ maćeha, pa ćete vidjeti šta ćete sve naći.
Ako u životu nekada dođe do sukoba između maćehe i pastoraka, svi unaprijed znaju ko je kriv. Ako dijete nešto pogrešno uradi, nije to zbog toga što ga otac nije odgojio dobro, nego je to maćehino maslo. I nisu u pitanju ni loši geni, niti krivci mogu biti djed, baka, susjedi, društvo… Ne, sve to otpada i svi oni mogu biti mirni ako dijete ima maćehu. Nikada niko nije napravio neku stručnu analizu uspješnosti odgoja djece maćehi i majki. Da se usporede po nečemu što se može usporediti, kao na primjer: koja djeca imaju više škole, koja više zarađuju, ili nešto slično što se može izmjeriti.
Jeste li nekada pročitali pjesmu posvećenu maćehi? Ima li negdje u svijetu da se slavi dan maćehe? Ili da se proglašava najbolja maćeha? Jeste li u novinama nekada pročitali afirmativan tekst o maćehi? Naravno da niste!
A je li u životu baš tako? Je li istina da su sve maćehe zle?
Znam više maćeha za koje mi se čini da su veoma požrtvovane i nesebične u odgajanju tuđe djece koju su prihvatile kao svoje. Kao da su im prave majke. Znam neke majke koje se prema svojoj djeci odnose maćehinski. Ali tim majkama se ne prigovara puno. Pa, zaboga, one su majke! One najbolje žele svojoj djeci! Vole ih najviše na svijetu!
E, ponekad i nije baš tako!
Odrastao sam uz maćehu. Znala je biti oštra i stroga. Znala je biti i blaga i nježna. Imala je sve vrline i mane kao i druge žene. Kao i majke. Znala je biti bolja nego majka. Znala je biti i lošija. Ali i majka nekada zna biti kao maćeha, zar ne? Samo što je ona majka, pa joj se ne zamjeri. Njoj se progleda kroz prste. A maćehi se zamjeri svaka sitnica. I sada se sjećam brojnih događaja iz djetinjstva kada su me sažaljevali okrivljujući maćehu za svaku sitnicu: Ako nisam ošišan, to je zato što nemam majku nego imam maćehu; ako nisam napisao zadaću, bez obzira što se to rijetko događalo i što sam bio odlikaš, opet je bila kriva maćeha.
Ako nisam došao na vjeronauk na koji me je ona uvijek upućivala, opet je to njena krivica, i tako u nedogled. U sebi sam osjećao neki otpor, nepravdu što tako govore i pokušao je braniti. Ali onda je problem postajao još veći:
''Sigurno te ona nagoorila da je braniš? Jadno dijete!'', već bi govorili, a ako bih bio uporniji, oni bi izveli zaključak kako me maćeha sigurno prisilila ko zna kojim zlim metodama da je branim. Pa su mi pokušavali ''otvoriti oči'', objašnjavajući mi kako su sve to njene prljave igre i pokušaj da me iskoristi za veličanje svoje osobe, da joj ja samo služim da napravi sveticu od sebe.
Zbog čega ovo pišem? Jednostavno, pokušavam ispraviti nepravdu. Pokušavam reći da sve maćehe ne samo da nisu loše, nego su nekada bolje nego neke majke. Majke se brinu o svojoj djeci, pa im često nije lako, često izgube živce, učine nešto pogrešno, nepromišljeno. A maćehe se brinu o tuđoj djeci, i one su te kojima se ponekad treba i pogledati kroz prste, a ne i sitne pogreške im višestruko uvećavati. Želim čak reći da mnoge dobre maćehe smatram pravim junakinjama. Naravno, među njih svrstavam i moju maćehu Ružu, koja je i zaslužna što sada pišem ovaj tekst. Mislim da one zaslužuju više poštovanja nego što im se do sada ukazivalo. Zato predlažem da se i jedan dan u godini posveti tim ženama, da to bude Dan dobrih maćeha. Evo, neka to bude dan na koji bude objavljen ovaj tekst, ako se niko ne dosjeti nekog prikladnijeg datuma.
Ako taj dan niko drugi ne prihvati, ja hoću. Neko mora početi.
Ali, čak da ova ideja ne prođe, pozivam sve pastorke i muževe maćehi koji čuju za ovu ideju, da ne čekaju Dan dobrih maćehi, nego neka odmah nešto poduzmu. Za početak, neka kažu maćehi da je vole. Da cijene njen trud. I vidjet ćete da ćete od nje učiniti veliku sretnicu.
Ivo Kobaš
kobas@domaljevac.com
