Veliki i mali ratni zlocinci?
Ono što međutim ne zaboravljaju ni dan danas, ni Francuzi, ni Nijemci, ni Rusi, ni Vijetnamezi, jesu oni najodgovorniji, ideolozi, naredbodavci, oni kojima je to sudski dokazano, da su pravili zločine. Ratne zločine. Mi nažalost ponekad pomažemo i takvima. Iz prošlog rata. Krvnicima. Da ponovo glume bratstvo-jedinstvo i prosipaju jeftine otrcane parole. Mi, njihove žrtve.
Za nevjerovati je, ali je istinito da neki Hrvati sa područja bivše šamačke općine i pored svega što se našem narodu i njima samima dogodilo, šuruju danas sa onim najodgovornijim, ideolozima, vojvodama, komandantima, onima koji su neosporno najviše za kataklizmu krivi, koji su pripremali i provodili politiku „spaljene zemlje“, koji su dovodili bande i kriminalce iz srbijanskih zatvora da "zauzimaju" naša sela i gradove, pljaökaju, koji su od Posavine i Posavaca (ali i od Srba samih) načinili ovo što danas jesu, koji su (još mi zvoni u ušima!) osiljeni urlali „Vas Muslimane ćemo zatrti, a vas Hrvate istrijebiti!“ ili „Srbija do Tokija!“, koji su za svoja nedjela odgovarali pred Međunardnim sudom u Den Haagu, osuđeni, koji su oficijelno RATNI ZLOČINCI, sjede dakle takvi naši milosrdni „veliki Hrvati“ sa „još većim“ Srbima, oficijelnim ratnim zločincima, po šamačkim kafićima koji su se raširili i uništili jedinu zelenu površinu u gradu, nekadašnji prelijepi šamački park, prijatelje se, "bale se", piju skupa i sviđaju ko zna kakve poslove. Opet o našem trošku? Nažalost, na bruku i sramotu svih nas. Nema velikih i malih (ratnih) zločinaca?! Niti Hrvata?
