Šamacki krvnici i Karadžicevi zlocinci
Reagiranje na "MUCEN, UMRO, POKOPAN I - USKRSNUO!"
Postovani gospodine,
već duže vrijeme čitam i pratim Vaše izvrsne komentare i zapažanja na ovoj stranici i moram priznati da vrlo profesionalno prezentirate sve teme kojima se bavite.
Moram priznati da ste Vi u Vašoj osobi, koliko sam do sada primijetio, jedan od rijetkih ljudi sa naše bosanskošamačke općine koji vrlo solidno i objektivno informira postetitelje ove stranice i čitateljstvo.
Nije mi samo jasno na koji način Vi osobno tako pozitivno "iskačete" iz jednog klišea "nezainteresiranosti i umrtvljenosti" svih ostalih stotina i tisića nas Hrvata iz općine Bosanski Šamac pa i uže, naše Župe Hrvatska Tišina. Tu mora kod Vas osobno postojati jedna prefektna iskrenost ili nastojanje da se konačno počne otvoreno i samo iskreno iznositi ono što se jednom mora otvoreno iznijeti jer srbočetničko-karadžićka ideologija mora izaći potpuno na vidjelo i dosta je bilo šutnje, pa ma gdje mi bili u izgnanstvu i daleko od naših vjekovnih ognjišta...
Vi ste sigurno dosta toga strašnog proživjeli i vidjeli za vremena zarobljeništva, ali mislim da je jednom već potrebno direktno poimenično iznijeti na ovaj portal imena svih zločinaca bosansko-šamačke općine, pa čak i onih koji su bili nepoznati, ali dosta je bilo šutnje, jer se zna da i dana danas sjede kako u Bosanskom Šamcu, tako i u drugim mjestima BiH ljudi koji su bili direktni egzekutori ili sljedbenici njihove karadžić-mlaidić-fašizoidne ideologije (Dodik i svi drugi u od njih u etnički očišćenom prostoru - namjerno ne spominjem ime njihove krvničke tvorevine, jer tako nešto nije nikada postojalo u povijesti Bosne).
Zna se dobro da su Hrvati sa Muslimanima prije njihovog progona i ubijanja od strane Srba, naših bivših susjeda, bili zajedno iznad 60% stanovništva svih etnički očišćenih općina bosanske Posavine, pa čak i nekih drugih dijelova BiH, gdje su Muslimani bili opet većina nad Srbima i zar je toliki problem pokušati uspostaviti komunikacije sa Muslimanima i povratiti političku i svaku drugu vlast na stanje prije agresije na Posavinu? Što to kod nas prognanih Hrvata bosanske Posavine ne štima?!
Dobio sam umalo nervni slom kada sam pročitao "sarkastične" izjave onoga krvnika u Den Haagu po pitanju "neregularnosti“ postupaka s njime od strane nekih -"njegovih otmičara"- i umobolesne osmijehe toga istoga psihopate na samom sudu u Holandiji. Koje li umobolnosti i cinizma? To je više neizdrživo, iako proces još nije niti poceo...
A kada su njegovi krvnici odveli moga rođaka sa uskrsnog ručka iza stola, i rođak se ni do danas dan nakon 16 godina (a ne nakon 3 dana, kako se Karadžić žali) još nije živ vratio kući, to su bile "regularne" stvari.
Karadžića su "otmičari" trebali odvesti u Srebrenicu i među naše prognanike po Bosni i Hrvatskoj i koje gdje diljem svijeta pa da mu ti ljudi sude i presude, ali ne samo njemu nego i još stotinama i tisućama drugih krvnika koji slobodno i dan danas hodaju Šamcem i zemljom i čak među nama, ako se pojavimo u njihovoj blizini ...
Ova događanja zadnjih dana su me na to i ponukala da Vam se osobno javim sa mojim zapažanjem i još jednom napominjem da su Vaša dosadašnja istupanja za mene osobno nevjerovatno pozitivna i konstruktivna i da se samo tako mora raditi i pristupati problematici, jer niko neće nigdje za nas govoriti i boriti se, a dok su nas drugi "predstavljali" i diktirali kako se mi trebamo ponašati, a u stvari njih naša sudbina uopće nije niti interesirala, dogodilo nam se ono što se ne događa svaki dan niti svakome.
Mislim da nas je naša šutnja do sada najviše koštala poslije zla kojeg su nam nanijeli naši krvnici i koljači nas samih. Dokle tako?! Ima li ikakve nade? Za našu u izgnanstvu pomrlu rodbinu i tako je sve već prekasno. Ali što je sa nama, Bogu hvala, još živima ...?!
Kakvu mi nadu imamo i kako mi trebamo strpljivošću, nadom i kojim postupcima oslobodite se od krvnika i povratiti svoje dostojanstvo i vratiti se tamo gdje smo ponikli...??!
Za sada samo toliko sa moje strane uz zahvalu za Vaše napore, koji možda kod mnogih ne padaju na plodno tlo, ali nekako se moramo početi osvješćivati.
Uz pozdrav
M.B.
Odgovor autora:
Nažalost, i veliki zločinci umisle sebi da su veliki ljudi i da zaslužuju poseban tretman.
