U boj za narod svoj!
Boriti se za svoj narod, nema ništa vrednije i ljepše što bilo ko može svom narodu dati. Ali i uvažavati druge! Toliko godina poslije rata, svima nama, postavlja se jedno bitno pitanje - KAKO? Nakon rata, kada su izašla na vidjelo sva nedjela, sve zablude, boriti se za svoj narod mora se malo drugačije. Ono što je prije 13 godina bilo neophodno, normalno, mobilizirajuće, što je stvarno branilo i obranilo narod, danas je retrogradno, neumjesno. Ne može se istim bojnim pokličima ići u rat i graditi, surađivati, proizvoditi, trgovati? Pretpostavimo samo da domaljevačke firme na svoje reklame ugrade bojne pokliče iz prošlog rata: mogle bi za par mjeseci staviti ključ u bravu! Narodu ne treba više rata nego, ako baš tako hoćete, "kruha i igara"! Samo ratobornim (da ne kažemo huškačkim) parolama tipa "U boj, u boj, za narod svoj!" danas se ne postiže i ne može postići ništa. Samo kontra učinak. Šta možemo kao odgovor na takve ratne parole od drugih očekivati? "Srbija do Tokija!"? I gdje smo onda? Pojedinačno, ali i zajedno? Sigurno ne niti u Tokiju, niti kod svog naroda!
Poznata je politička doktrina u svijetu bila oduvijek i ne možemo se hvaliti da smo "toplu vodu izmislilu", kada fale, kada nedostaju pravi sadržaji, djela, programi, tada se poseže za parolama. Nude se dakle svom narodu ta uvijek spremna "pričestala" koja i mogu trajati baš toliko, koliko i pričestalo u (grešnim) ustima. A ja, svi koji se sa takvim parolama u današnje vrijeme suoče, a ne žele da budu "ovce" kako su znali nekstariji, adolfizirani, svjetski poznati, ali i lokalni državnici govoriti, moraju se logično zapitati: "za narod svoj" je u redu, lijepo, pošteno, ljudski, ali "u boj" - PROTIV KOGA? Trebaju li nam opet ljuti protivnici da bi se dokazivali da smo za svoj narod? Može li se tom narodu pomoći i drugačije, mirnodopskim sredstvima, manjim nametima, porezima, radnim mjestima, školama, vrtićima, kinima, knjižnicama, kulturom...? Ili ćemo i dalje pozivati narod protiv "nekoga"? U rat? Novi rat? Nije bez veze ona duboka filozofska misao: " Rat je međusobni masakr ljudi koji se ne poznaju, u korist ljudi koji se poznaju, ali se ne masakriraju međusobno"? Svako pozivanje u boj, nakon naših teških i žalosnih iskustava, nije ništa drugo nego BANKROT POLITIKE! Politike koja idejno i sadržajno "svakog dana u svakom pogledu sve više napreduje" - ulazi u "crveno"! „Onaj kome je lice okrenuto samo u prošlost, u budućnost mu gleda stražnjica!“
Velike parole i bojni poklici su za velike ciljeve
Velike parole i bojni poklici su za velike ciljeve! Ne trošimo ih olako u svakoj prigodi. Nekada imaju svoje mjesto i funkciju, ali Öešće ne. Koristimo ih onda kada narodu stvarno nešto dobro donose. Sjetimo se one stare priče o seljaku koji je svaki dan zafrkavao svoje susjede vičući iz sveg glasa "Upomoć ljudi! Gori! Štala gori!". Susjedi su ostavljali sve i kao bez duše trčali u pomoć, da bi se on šegačio - "aprilili". Kada mu se jednog dana štala uistinu zapalila, niko nije htio da mu dođe. Niko mu nije više vjerovao.
Pravila fair-playa-a treba da vrijede za igrače, ali i za publiku. Sportski fair-play ovisi često više o publici, nego igračima samim. Na našim nogometnim utakmicama npr. nema više onih lijepih starih sportskih poklika: Bravo Braco! Židni je Lukica preko trafostanice! Nabij je Vorga špice da pukne od zora! Deri Đura Isus...! Igraj drible, ne daj kroz šarage...! Danas se pjeva i zove u boj! Bez pozitivnog efekta. Naprotiv. Ni bojni poklici nisu nažalost mogli donijeti ništa dobroga, radosnog - u 10 utakmica HNK "Mladost" je izvukao samo jednu jedinu pobjedu! I tri remija. Ali zato 6 poraza! Na zadnjoj utakmici pobijedio. I to bez transparenta i poziva u boj! Očito je da ovdje fali nešto drugo, više rada, pravih motiva, zalaganja, kolektivnosti u igri, organizacije, rukovođenja, stručnih i sposobnih ljudi koji će klub voditi, a ponajmanje parola? Kada se narod pozove u boj, onda mora biti jak razlog za to, onda se mora vidjeti i rezultat. Ili ga ne zvati. S tim poklicom dobili smo ono najvažnije i najsvetije, obranilo smo nas Domaljevac. A sada tu svetinju prosipamo uludo po nogometnim igralištima, radujući se ne više pobjedama, nego kada izvučemo remi. Ili hoćemo ipak nazad? "Nazad u jad, selo i grad, i star i mlad, unazad, sad, nazad!"
Prvi otpozadi:
U Knjizi posjetitelja www.domaljevac.net pročitali smo i ovaj komentar na "uspjehe" HNK "Mladost":
Daj okreni tabelu na drugu stranu da budemo najbolji!
Aktualna tabela OVDJE