Selam alejkum, braco Turci!
Donja Mala, nastavak III
Vi baš navalili, dragi naši čitatelji, pa nam ne date oka sklopiti! Od kako smo objavili onu genijalnu ideju o promjeni imena selu Donja Mahala, dobili smo brdo pisama sa puno korisnih ideja i savjeta, ali i s ponekom oštrom kritikom. Neka pisma smo objavili i mislili završiti s tom temom, ali vi se ne predajete tako lako. I nije više riječ o promjeni imena Donje Mahale, o tome nećemo više, nego je to preraslo u puno krupnije i ozbiljnije teme.
Evo, sad su počeli i telefoni raditi. Mene, kao autora, jučer zove čovjek usplahirena glasa, i onako panično, već na početku me poče kritizirati:
"Gospodine Šerete, bilo bi pametno da malo pripazite kako se odnosite prema našoj braći Turcima, a ne da ih ismijavate!"
"Ama, ne ismijavam ih, ja njih branim!", kao pravdam se ja, još ne znajući šta mi želi reći.
"Znam ja! Nisam glup čovjek, vidim da ih ismijavate. A znam i da neki naši pametnjakovići ove naše Bošnjake, muslimane, zovu Turcima, a to opet da se narugaju. I ne znaju da smo mi, kršćani, mislim i na Hrvate i na Srbe, veći Turci od Bošnjaka."
"Oho, ho! Kakva je to sad nova teorija? To prvi put čujem!", usprotivim se ja, kako i dolikuje jednom kršćaninu kad ga tako vrijeđaju i kažu da je on, Bože mi oprosti, više Turčin od Bošnjaka.
"E, hoćeš li da ti objasnim?"
"Hoću, hajde, prosvijetli me, otvori mi oči!", ironično ću ja.
"Onda slušaj dobro..."
"Ma neću ni da slušam! Kakva je to glupost?! Ti si sigurno neki bošnjački provokator?"
"Kamo puste sreće! Ali nisam, naš sam! I kršten, i ispovijedan, i pričešćen... Doduše, našao sam među starim papirima da su mi moji preci prelazili na islam, ali su se opet mlađi preci vratili. Ali ja sam kršćanin."
"De, dobro reci šta imaš!"
"Evo, ovako, polako ćemo. Ti meni samo odgovaraj na piatanja, i sam ćeš zaključiti. Prvo, jesu li u Bosni nekada živjeli bogumili koji su kasnije pokršteni?"
"Jesu, to znam."
"E, jesu li mnogi od njih nerado, pod pritiskom promijenili vjeru, pa su kasnije njihovi potomci lakše prihvatili islam po dolasku Turaka, pošto krscanstvo još uvijek nisu osjećali potpuno kao svoju vjeru?"
"I to je za vjerovati."
"Jesu li pod Turcima oni koji su prešli na islam imali razne privilegije, povlastice?"
"Naravno, zato su najčešće i prelazili na islam."
"E, sad dolazimo na važnije teme: U Bosni su tada imali vlast Turci, a raja je morala slušati. Zakoni su bili oštri, često i ponižavajući. Znaš li da su begovi čak imali pravo provesti prvu bračnu noć s mladom?"
"Znam, to je poznato pod latinskim nazivom Ius primae noctis", pravim se ja pametnijim nego što jesam.
"A znaš li da su Turci znali i silovati žene?"
"Vala, i o tome sam čitao."
"Znaš li da su i otimali. Ljudi fino ispeku za Bbožić janje, a naiđu Turci i sve pootimaju i pojedu. Tako su naši ljudi počeli peći prasad, pošto muslimani ne jedu svinjetinu. Znaš li i to?"
"I tu sam priču čuo od moje bake. Ali kave veze sve to ima s glupošću da smo mi više Turci nego Bošnjaci?"
"Ima, ima! Slušaj kave veze ima! Kada su begovi spavali prve bračne noći sa mladom, je li postojala mogućnost da se tom prilikom i neko dijete začne?"
"Pa, jeste... Naravno..."
"To nije velika mogućnost, ali statistički rečeno to je preko tri posto. Znači, toj djeci je otac Turčin, a i njihovi potomci imaju turske krvi..."
"Stani, ali isto toliko su i Bosnjakinje začinjale!"
"E, u tome i jeste kvaka! Nisu!"
"Kako nisu?!"
"Pa lijepo, zato što su one bile privilegirane, pravo prve noći se odnosilo samo na kršćanke!"
"Au!?"
"Da, tako je. Ali to nije sve."
"Šta, zar ima još?!"
"Ima! Eto, kada su Turci silovali, je li postojala mogućnost da i tada neka žena zatrudni?"
"Pa... Jeste. Ali..."
"Nista: ali! Njihove nisu silovali, pa zaboga, neće svoje! Zbog toga bi odgovarali. A za raju niko ne odgovara. Je li tako?"
"Hm... Moglo bi se reći."
"Ali ni to nije sve. Dakle, dodajmo još nekog kršćanina sa turskom krvlju po liniji silovanja i idemo dalje: Pošto su Turci imali vlast, a raja bila jadna i siromašna, je li bilo slučajeva da se mora moliti age, begove ili njihove bliske ljude da im pomognu u smanjenju poreza, odgodi plaćanja duga, davanju zemlje u najam ili slično?"
"Toga je bilo sigurno."
"Pa šta misliš, je li neka snaša platila takvu uslugu jedinom robom koju je imala? I postoji li mogućnost da je baš tada zaboravila pilulu za kontracepciju? Naravno, što znači da je i tako mogla ostati trudna..."
"Dosta! Dosta, sad si me isprepadao! Do kraja će ispasti da smo još mi veći Turci i od Turaka!"
"E, zašto ti ja već noćima ne spavam!? Zato ti kažem da se ne igramo s tim Turcima, jer ako neko ovo iščeprka, gotovi smo! Samo ćeš čuti gdje nas pozdravljajui sa: Selam alejkum, braćo Turci!"
"Au, jadni smo ti! Nego, sakrij ti dobro i čuvaj onaj svoj papir o precima koji su bili muslimani, a ja sad idem potražiti među starim papirima, možda i ja imam nešto slično. Zlu ne trebalo."
I tako ti se napričasmo moj drugar i ja. Pokvari mi čovjek raspoloženje za pet minuta da se, evo već drugi dan, ne mogu oporaviti. Zato sad neću više o tome. Da mi pogledamo pisma, to je nekako lakše. Evo, javlja nam se jedan Ajsićanin P., sudeći po E-Mail adresi, čak iz daleke Amerike?:
"Hi, Serete,
Mislim da ste dobro rekli onom Hasicaninu I. B. da se ne zalijece sa promjenom imena sela, a pogotovu da se ono zove Pipikovac. Ja imam problem zato sto mucam, samo to ne mozete zapaziti kad pisem. I zamislite kako bih ja izgovorio to ime. Kad bih ja poceo: Pi... pi... pi... pi... kovac, niko ne bi znao zove li se selo: Pikovac, Pipikovac, Pipipikovac ili ko zna kako. A jos veci problem je sto bi se, dok ja izgovorim ime sela, svi pilici iz komsiluka sakupili oko mene, misleci da ih vabim. I sta bi ljudi da vide stalno pilice oko mene? Odmah bi me prozvali Kvocka, a ja necu da budem kvocka! Zato Vam jos jednom hvala, gospodine Serete, sto niste podrzali taj prijedlog."
Vas zahvalni P. Mucika
Eto, tako nam je pisao Mucika, a ponovo smo dobili i pismo od ministra koji nam se već jednom javio. Kaže:
"Bog, Šerete! Prava sreća pa su ovi moji... da ne kažem kakvi, i misle da je ono što si napisao izmišljeno. Ono, da se jedan od ministara izjasnio kao Srbin. Još se smiju kao kreteni! Inače..." Ministar
Ne znam što je trebalo pisati iza onog: inače..., ali neka mu bude.
Jedan čitatelj se nije potpisao, ali je pismo tako provokativno da ga moramo objaviti:
„Jesi, vala, navalio po Turcima kao da pametnijeg posla nemaš. Skini se ti... Bolje bi ti bilo da se zapitaš zašto vi svog Isusa uvijek oslikavate kao bijelog, a istorija je dokazala da je bio crnomanjast kao Arap! I još nešto da ti kažem: Poznato je da se svi Turci sunete. To je iz higijenskih razloga. A zašto ne napišeš da je i vaš Isus osmog dana po rođenju osunećen? Ako ne vjeruješ pročitaj vašu Bibliju, sve piše crno na bijelo.”
E, ovo bezobrazno pismo me natjeralo da čitavu noć razmišljam, prisjećam se satova vjeronauka, zovem prijatelje koji su pošli učiti za paroke, puno ih takvih imam, da burlam po raznim knjižurinama... I što jeste jeste, nemam se što protiviti, čovjek se nije potpisao, ali je u pravu! U oba slučaja: i da Isus nije bio bijel, i da je obrezan. I svi apostoli! (Lukino Evanđelje, gl. 2, red 21...). Uh!
Evo i pisma jednog Doljanca. On piše:
"Gospodine Zajebanoviću,
Imam dobru, isprobanu i na djelu potvrđenu ideju. Zbog čega bismo mijenjali ime svome selu dok nismo sigurni da je to ispravno? Hajdemo prvo promijeniti ime svome voljenom klubu “Dinamo” iz našeg sela, pa vidjeti kako će to biti prihvaćeno. U praksi se već jednom dokazalo kod onog našeg pravog, zagrebačkog “Dinama” da je to izazvalo pravo oduševljenje širokih narodnih masa i bujicu pohvala i nježnih, toplih riječi upućenih na adresu tvorca ove krasne ideje. Nakon toga će pitanje promjene imena sela biti samo rutinska stvar. A to što isto ime imaju i Rusi, za svoj "Dinamo" iz Moskve, to je nešto drugo! Moramo napraviti slično što su uradili Kostrčani sa imenom svog kluba. Znate i sami da su do nedavno bili jedino hrvatsko selo na Balkanu i bližoj okolini čiji je nogometni klub nosio nama Rvatima omiljeno ime “Partizan”.
Doljanac.
Pošto se slažemo i zalažemo da o imenu svog sela moraju odlučiti sami Doljanci, bez miješanja i glasovanja sa strane, nećemo ni komentirati, pismo je samo po sebi dovoljno jasno.
Dosta za danas. Ono sa Turcima i “nečistoj krvi”, a još više ono o Isusu, pokvari mi toliko raspoloženje da se više nikako ne mogu skoncentrirati na pisanje. Uh!!!
Allah imanet... Pardon: Zdravo... Ne, ne! Bok? Bog?!
Bog me ubio ako više znam kako treba reći...
Vaš Šeret Zajebanović
seret.zajebanovic@domaljevac.com
