Marihuanu pušim ja!
Udarna vijest o našem prilogu objavljena je u Dnevniku BHT1, 12.10.2008. u 19 i 22 sata. Video mozete vidjeti OVDJE [2.125 KB]
ili ovdje http://www4.bhrt.ba/lat/default.wbsp?p=37&n=10351
(Potreban je RealPlayer)
Dnevnik BHT1, 13.10.2008
| Povodom priloga objavljenog u sinoćnjem Dnevniku Televizije Bosne i Hercegovine o udžbeniku muzičke kulture za 5. razred u čijem prilogu je i CD sa pjesmom "La cucaracha", koja promovira pušenje marihuane oglasili su se autor Refik Hodžić i federalno ministarstvo obrazovanja. Autor Hodžić tvrdi da komisija koju formira ministarstvo određuje programske sadržaje udžbenika, čega se autori moraju pridržavati. U protivnom udžbenici ne bi prošli potrebnu recenziju, navodi autor udžbenika. |
|
| Refik Hodžić odbacuje bilo kakvu odgovornost, jer nije pravio izbor pjesama i igara. Odgovornost, ako je već ima, treba tražiti u nadležnom Ministarstvu, navodi Hodžić u demantiju. |
Ministarstvo obrazovanja u saopćenju za grešku optužuje autora ali i recezente Selmu Muferović, Merimu Čaušević i Emu Stojanović, Federalno ministartsvo zatražilo je od izdavača povlačenje spornog CD-a. |
Ministartsvo Melihe Alić (ZA BiH) odobrilo udžbenik iz kojeg djeca pjevaju: "MARIHUANU, MARIHUANU PUŠIM JA!".
Još se nije zaboravilo ushićenje učenika, nastavnika i roditelja što su upoznati sa otkrićem donedavno nepoznatim u svijetu, kako vuk živi na drvetu. (POGLEDAJTE OVDJE i OVDJE). Dok primitivni ostatak Zemljine kugle to dozna, naši vukovi će, garant, već letjeti. Zamislite samo koliki smo mi sretnici zahvaljujući tome što imamo izdavačku kuću NAM iz Tuzle, koja nam je u ovogodišnjem izdanju udžbenika Prirode za peti razred osnovne škole to sa vukom na drvetu objelodanila! Hvala ovoj izdavačkoj kući, ali još više ministrici Melihi Alić koja je toliko podržava. Baš nas usrećuju.umjesto kamena temeljca za izgradnju novih škola zasaditi stablo marihuane. To bi omogućilo veliku uštedu za budžet iz kog se financira školstvo, a ušteđena sredstva bi ministrica mogla utrošiti na nove, još korisnije projekte i omogućiti našoj zemlji da učvrsti teško stečene pozicije u vrhu svjetskog odgoja i obrazovanja. Mogu samo zamisliti, kad sve ovo uradi, kako će našoj ministrici biti žao što i njena kćerka nije završila ove naše škole, nego je mama morala slati dijete da se snalazi kako zna i umije po onim američkim vukojebinama!
Ali ako ste mislili da je samo to doprinos ove izdavačke kuće i naše vrle ministrice boljem odgoju naše djece, grdno ste se prevarili! Ima toga, iha-ha! Oni toliko vole djecu, i na svakom mjestu i u svakoj prilici to ističu, da bi im bilo zaista mizerno podariti voljenim mališima samo jedno otkriće. Ima ova izdavačka kuća još udžbenika. I puni su raznih bisera i iznenađenja. Eto, uz najnoviji udžbenik Muzičke kulture za peti razred autora Refika Hodžića učenici su dobili i CD sa vrlo odgojnim, poučnim pjesmama. Baš onima koje trebaju naučiti napamet, koje im trebaju trajno ostati u sjećanju, pa nije ni čudo da se za takve prilike biraju samo najbolje pjesme. I izdavač je odabrao baš takve.
Najupečatljivija je ona u kojoj se ponavlja, da bi se bolje zapamtilo: Marihuanu, marihuanu pušim ja. Dakle, dok se drugdje u svijetu u školama konzervativni nastavnici snebivaju kada čuju nešto slično, naši će djecu blagovremeno i na najbolji način naučiti šta ih u životu čeka. Djeca se moraju na vrijeme obavijestiti o onome što ih okružuje, a to se najbolje uči u mladosti. Zamislite samo da dođu u srednju školu, a pojma nemaju šta je to marihuana?! Pa da im se smiju. Znate li samo koje bi komplekse, u najosjetljivijoj fazi razvoja, dobila ta djeca, ta nevinašca? A ovako, prednjačimo u svijetu. Kad naša djeca dođu u neku stranu zemlju pa im se druga djeca počnu praviti važnima kako znaju neki jezik, kako su putovali ovamo i tamo, kako znaju svirati neki instrument ili se bave nekim sportom, a naši se samo late džepa, izvuku cigaretu marihuane i onako nonšalantno zapale, i začepe im usta za sva vremena! Ama nemaju oni nikakve šanse s nama dok imamo NAM! Zamjeram im jedino što uz CD nisu zapakovali bar i po jedan joint, to ih ne bi baš previše koštalo, a djeca bi se obradovala.
Mogu samo zamisliti kako će roditelji biti ponosni! Dođe sinčić petak iz škole, a ćaća se zavalio u fotelju i puši. Sin ga pita šta puši, a on važno kaže: «Marlboro.» A sin mu sa nipodaštavanjem i gađenjem uzvrati: «To smeće?! Ja sam već odavno prešao na marihuanu!» Onda zapjeva svoju najdražu pjesmu Marihuanu, marihuanu pušim ja. Ih, otac ima da se istopi od miline!
Kada ste prvi u nečemu kao mi sa uvođenjem marihuane u osnovne škole, onda se morate i snalaziti u novim, nepredviđenim situacijama. Nije lako ići ukorak s takvom vizionarskom firmom kao što je NAM. Eto, na primjer, školske torbe nisu predviđene za nošenje cigareta. Dok proizvođači torbi to ne riješe, roditelji će sami morati došivati dodatne cigar-džepove na torbe ili na pantalone, sa desne ili lijeve strane, u zavisnosti je li dijete dešnjak ili ljevak.
Ministrica Meliha će morati narediti školama da izdvoje posebne prostorije za djecu koja u pauzama puše marihuanu, da se ne miješaju sa hašišarima i pušačima običnih cigareta, a morat će izdvojiti dio novca i za čistačice kojih će sada trebati više nego u vrijeme zaostalih, nazadnih škola koje su sprečavale djeci slobodu da se izraze i pokažu vlastitu kreativnost u pušenju.
Dalje, kako je pušenje obavezan predmet, ministrica će morati zajedno sa besplatnim udžbenicima za učenike nabaviti i odgovarajuću količinu marihuane. Bez obzira što će to po svoj prilici ići preko njenog vrlo sposobnog muža, koji ima već uhodanu radnju u školi u Sarajevu koju mu je obezbijedila supruga još dok je bila direktorica te škole, ipak se radi o teškom, kompliciranom i odgovornom poslu i za očekivati je određene poteškoće dok se sve ne dovede u red. Sudeći po uhodavanju sa udžbenicima, bar prvih pedesetak godina. Moraju se na vrijeme uspostaviti dobri poslovni odnosi sa jednom plemenitom kategorijom biznismena kakvi su narko-dileri. S toga je za očekivati da će ministrica brzo reagirati kod rješavanja poteškoća oko nabavke sirovine, jer kad su u pitanju djeca, ona je brža od munje. Načuli smo da je već puna ideja kako riješiti ovo važno pitanje, kako se riješiti zavisnosti od stranog tržišta. Jedna od ideja je da poljoprivredne sekcije u svakoj školi zasade i njeguju plantažu marihuane. Nova krilatica će biti: Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu marihuanu zasadi, a ministrica će ubuduće
Očekuje se da će biti poteškoća i sa osposobljavanjem nastavnog kadra za predavanje Pušenja. Dosadašnji nastavnici puše krdžu, škiju i ko zna kakve sve duhanske otpade, i šta oni znaju o pušenju marihuane?! No, kako je naš nastavni kadar sposoban i privržen djeci, ne sumnjamo da će uložiti veliki trud da se blagovremeno osposobe i ubrzo postanu cijenjeni i u drugim zemljama. Zasigurno ćemo već za koju godinu imati i prve doktore nauka i katedru za Marihuanu. Pošto smo u tome prvi, naši mladi marihuanisti će trasirati put kojim će kasnije ići ostatak svijeta.
Majčinsko srce naše ministrice će savladati sve nedaće kako bi pomogla djeci. (Neka joj Svemogući podari svako dobro zbog toga). Zato tolika njena briga i zalaganje i da izdavačka kuća NAM nađe svoje mjesto pod suncem. I zato treba podržati ministricu u njenim hrabrim nastojanjima da omogući ovoj Kući da napokon ostane sama na tržištu udžbenika kako to i zaslužuje, a ne da joj se, kako neki zlobnici predlažu, zabrani izdavačka djelatnost.
U znak podrške i zahvalnosti predlažem da nova himna naših odgojno-obrazovnih institucija bude:
Ministrica Meliha Alic
Marihuanu, marihuanu pušim ja,
Lala-lala la,
Zahvaljujući onima iz NAM-a.
Lala-lala la,
Živjela nam naša ministrica!
La, la-la laaaaaaa!
DOM@ljevac
Dio teksta pjesme u originalu
La cucaracha, la cucaracha,
Ya no puede caminar;
Porque no tiene, porque le falta
Marijuana pa' fumar
Ova meksicka pjesma ima više verzija i sve pjevaju o marihuani. Originalna, izvorna verzija govori o meksičkom generalu Victoriano de la Huerta koji zbog prevelikog konzumiranja alkohola i droga nije mogao hodati. Jednu parodiju na tu pjesmu "La cucaracha" možete pogledati OVDJE
| REAGIRANJA |
Naš prilog je do sada prenijelo preko 250 medija u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, zemljama bivše Jugoslavije i inozemstvu (potražite jednostavno na Google). Naravno, nismo u mogućnosti da prenesemo sve reakcije i komentare, nego samo pisma upućena direktno uredništvu:
NAM
Postovani, znam da je vijest o marihuani u udzbenicima privukla dosta citatelja na vasem portalu, ali ima jedna stvar koja mene jako zbunjuje. ZASTO TOLIKO PROZIVATE IK "NAM" AKO PJESMICA O MARIHUANI POSTOJI U PLANU I PROGRAMU ZA PETI RAZRED DEVETOGODIŠNJE ŠKOLE PO KOJEM SE UDŽBENIK MORA RADITI??? nije fer
Damir Hrnjičić
ODGOVOR UREDNIŠTVA:
Postovani gospodine Hrnjiću,
Najprije Vam hvala što se zanimate za našu temu i što se javljate sa svojim mišljenjem i konstatacijom. Hvala Vam i što to činite na vrlo pristojan i argumentiran način sa potpuno logičnim pitanjem, jer sa takvim ljudima se nikada nije teško sporazumjeti.
Da, istina je da je pomenuta pjesma u Programu. Mislimo da to dovoljno govori o onima koji su taj, kao i druge programe donosili. Vjerujete nam da smo dobro upoznati sa programima i za ostale predmete, i da i tamo zaista ima svašta. Zato i vršimo i ovim putem pritisak i na javnost i na Ministarstvo da se svi uozbilje, jer granice tolerantnog su davno prekoračene. Vidimo iz pitanja koje ste postavili da se tome ne protivite, ali pitate: Zašto prozivamo izdavača?
Jednostavno zbog toga što se ovo ne smije desiti ni pod bilo kakvim uvjetima, čak da neko izričito naređuje da se mora tako nešto napisati. Svi u lancu imaju odgovornost? Ovo prelazi granice zdravog razuma. Po istom programu su radili udžbenike i drugi izdavači, pa tamo nema te pjesme. Jednostavno su rekli: Ne! Zamislite da Vam neko naredi da napišete udžbenik u kom bi se pozivalo djecu na nasilje? Naravno da biste to odbili. Ali ta izdavačka kuća, NAM iz Tuzle, jednostavno nema sluha ni za druge, potpuno jasne stvari, pa se izgleda u trci za zaradom samo kod njih može desiti da "vuk živi na drvetu i da vukovi i medvjedi navijaju gnijezda u žbunju", kao što su napisali u udžbeniku Prirode za peti razred. Navodno se vlasnik Kuće pokušao izvući kad ga je neko pitao kako se to desilo, pa je rekao: "Ama, sve je to zabrljao ilustrator. Nacrtao vuka, a ja mu lijepo rekao da nacrta lisicu."
I inace, u prosjeku, taj izdavač ima i najlošije ocjene na recenzijama, i na prvi pogld se vidi da su mu udžbenici najlošiji (uporedite samo korice sa knjigama drugih izdavača), ali se drugim sredstvima, uz svesrdnu pomoć moćnika koje prozivamo, a mimo volje nastavnika koji trebaju birati udžbenike, uvukao u škole.
Vjerujte da imamo posredne ili neposredne kontakte sa stotinama nastavnika, i da niti od jednog nismo čuli da su NAM-ovi udžbenici dobri, a kamoli najbolji. I sve to je, uz gore navedeno, doprinijelo da i izdavačku kuću prozovemo i navedemo kao sukrivca, mada je, priznajemo, u konkretnom slučaju, mnogo odgovornije Ministarstvo koje donosi programe, a ministrica prije svih.
Ovo su naši razlozi, koji Vama mogu biti prihvatljivi ili neprihvatljivi. Možete i dalje misliti da nismo nikako trebali spominjati izdavača, ili da nismo trebali u tolikoj mjeri kritizirati, mo#ete i promijeniti mišljenje. Možete nam još više zamjeriti, to je Vaše pravo, isto kao i naše da ostanemo pri svom argumentiranom mišljenju. Moguće ja da ni mi nismo u pravu, ali se nadamo da će ova naša aktivnost dati bar mali, milimetarski doprinos da se o ovom ozbiljnom društvenom problemu počne ozbiljnije i razmišljati. Moguće je da smo i pretjerali, ali je i to s dobrom namjerom, s namjerom da se krene u rješavanje problema, a ne nikako da nekoga proglasimo čudovištem.
Jos jednom Vam hvala što ste se javili i što ste nas kritizirali. Budite sigurni da ćemo, nakon ovog Vašeg ali i eventualnih drugih kritika, još jednom dobro razmisliti o onom što smo uradili. Možda zaključimo da smo zaista pretjerali, ko zna?! Vjerojatnije je međutim da ćemo nastaviti i na ovom putu istrajati.
Prijateljski pozdrav!
DOM@ljevac
