Ujedinjenje katolicanstva i pravoslavlja
Foto: Mato Bicvic
Mudri Goethe je isticao kako i kršcanstvo i islam tvrde da se “bez volje i dopuštenja Božijeg ništa ne može dogoditi”.
PATRIJARH RUSKE PRAVOSLAVNE CRKVE POZITVNO ODGOVORIO NA PAPINO PISMO
Piše: Pejo Gašparević
Vodstvo Ruske pravoslavne crkve po prvi je puta službeno dalo naslutiti kako pristaje na ujedinjenje s katoličanstvom.
Takvu informaciju pruža nam najnovija prepiska između pape Benedikta XVI i patrijarha Moskve i cijele Rusije Alekseja II. Najprije je Papa u pismu ruskom Patrijarhu istaknuo: “Naše doba obilježeno sukobima i trpljenjem čine još potrebnijim brži hod prema punom jedinstvu svih Kristovih učenika, kako bi radosna poruka spasenja bila raširena u cijelom čovječanstvu”. Posve je jasno da je u ovu papinu poruku ugrađen poziv Ruskoj pravoslavnoj crkvi na ujedinjavanje s katoličanstvom.
Na ovu Papinu žurnu ponudu uslijedio je odgovor Alekseja II u kojem je on istaknuo “sve veće izglede za ravoj dobrih odnosa i pozitivne suradnje između katolika i pravoslavnih”. “Ti odnosi u temelju imaju zajedničke korijene, i stajališta koja se susreću u brojnim pitanjima koja danas muče svijet”, naglašava patrijarh Aleksej II u odgovoru papi Benediktu XVI. Dakle, na Papin poziv za ujedinjavanje katoličanstva i pravoslavlja, patrijarh Moskve i cijele Rusije odgovara probranim riječima, neizravno ali ipak potrvdno. Aleksej II ne spominje izričito ujedinjenje, ali naglašava “sve veće izglede za razvoj dobrih odnosa”, što, zapravo, u konačnici implicira ujedinjenje katoličanstva i pravoslavlja, jer, kako je naglasio, “imaju zajedničke korijene, i stajališta koja se susreću u brojnim pitanjima koja danas muče svijet”. Takav odgovor Alekseja II na Papino pismo može se smatrati jednom od najdragocijenijih, nije pretjerano reći gigantskih novosti u odnosima između katoličanstva i pravoslavlja. U listopadu prošle godine u talijanskom gradu Raveni izaslanstva Pravoslavne i Rimokatoličke crkve potpisala su dokument kojim se udaraju temelji ujedinjavanja dvaju Crkvi, što je imalo planetarni odjek.
Zapravo, u Raveni je po prvi put nakon 1.054 godine, kada se kršćantvo raskolilo na zapadno katoličanstvo i istočno pravoslavlje, potpisan dokument koji utire stazu njihovu ujedinjenju. No, taj su skup u Raveni napustili predstavnici Ruske pravoslavne crkve jer su na njemu sudjelovali predstavnici Estonske apostolske crkve, koju je 1996. godine utemeljila Carigradska patrijaršija na teritoriju za koji Ruska pravoslavna crkva smatra da kanonski pripada njoj. Pravoslavna crkva u Estoniji u vrijeme postojanja Sovjetskog Saveza (SSSR) bila je pod patrijarhatom Moskve, a otcjepila se uz blagoslov patrijarha Konstantinopola Bartolomea I , što je razljutilo Rusku pravoslavnu crkvu. Drukčije rečeno Ruska pravoslavna crkva drži da ona ima ovlasti nad crkvom u Estoniji, a ne Carigrad. Nesporazum je zaprijetio da ugrozi težnje za ujedinjenjem katoličanstva pravoslavlja, jer Rusija je najmnogoljudnija pravoslavna zemlja bez čijeg sudjelovanja su upitne perspektive tog ujedinjenja. Prepiskom između pape Benedikta XVI i patrijarha Alekseja II, čini se, na presudan je način pokrenuto uklanjanje zapreka između Rimokatoličke i Ruske pravoslavne crkve.
To će imati globalni učinak, ali će neminovno utjecati i na odnose u našoj regiji između Hrvata i Srba, koji su u posljednjih 100 godina više puta eskalirali u pogubne ratne sukobe. I iz Hrvatske biskupske konferencije i iz Srpske pravoslavne crkve svjetlucaju pozitivni signali na zamisli o ujedinjenju. “Pretpostavljam da svatko tko ima humanosti i tko je pravi kršćanin, može se tome radovati. Ne treba dvojiti da je Katolička crkva u Hrvatskoj više nego bilo tko zainteresirana za jedinstvo”, izjavio je tajnik Vijeća za ekumenizam pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji dr. Jure Zečević.
Zamisli o ujedinjenju Pravoslavne i Katoličke crkve pozdravio je i glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić. “To je bila jedna od temeljnih smjernica Katoličke crkve nakon Drugog Vatikanskog koncila. Pozdravljam sve što pridonosi potpunom ujedinjenju svih crkava”, rekao je Ancić. I paroh Srpske pravoslavne crkve u Sloveniji Peran Bošković u ujedinjenju katoličanstva i pravoslavlja vidi dragocjenost. “S velikim simpatijama gledamo na jedinstvo kršćana i svi moraju raidit na tome da se raskol nadiđe”, istaknuo je on.
Pozitivnim dinamizmom zahvaćeni su i odnosi Katoličke i Pravoslavne crkve u BiH.
Posebice se korisnim čini podsjetiti na susret katoličkih biskupa i pravoslavnih episkopa u BiH u siječnju 2007. godine kada je dato zamaha osvježavajućem zbližavanju dvaju Crkava. Tom je prigodom priopćeno: “Dogovoreno je da se na razini eparhija i biskupija, a gdje god je inače to moguće, organiziraju zajedničke molitve ili druge vrste duhovnih susreta u molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Episkopi i biskupi pozivaju i ovaj put svećenike kao i vjernike svjih Crkava na međuasobno razumijevanje i suradnju, kako bi u duhi Evanđelja dali svoj doprinos boljem ljudskom životu u ovoj našoj zajedničkoj domovini (BiH). U tom duhu pozivaju sve ljude u BiH, a posebice svoje vjernike, da izbjegavaju svaki govor netrpeljivosti koji bi podsticao na bilo kakve akte ekstremizma prema drugima i drugačijima”, naglasili su biskupi i episkopi u BiH. Ova poruka domaćih biskupa i episkopa, čini se, ima kapacit
et dugoročnijeg širenja dobrote.
Radovati se treba svakome natjecanju religija u širenju plemenitosti. U regijama, kao što je Balkan, gdje je kršćanstvo u izravnom dodiru s islamom, nema humanije ambicije od međusobnog uvažavanja i poštivanja.
Mudri Goethe je isticao kako i kršćanstvo i islam tvrde da se “bez volje i dopuštenja Božijeg ništa ne može dogoditi”.
P. Gašparević
pgas@hina.hr
