Ju Ga liga
Pismo iz Kine I
Dragi moji, već neko vrijeme sam u Kini sa namjerom da dobro, sa svih aspekata sagledam stanje u njihovom nogometu. Kako je to velika zemlja, sa ogromnim brojem igrača, liga i različitih nivoa natjecanja, moj zadatak nije nimalo lak. Zato sam morao početi od korijena, od samih početaka postojanja organiziranog igranja nogometa u ovoj dalekoj zemlji.
Prije gotovo jednog stoljeća, nakon igranja nogometa u više provincijskih liga, stvorena je velika svekineska liga koju su tada nazvali Ju Ga. Na čelu lige se izmijenilo nekoliko selektora koji nisu postigli respektabilnije rezultate, dok u predsjedničku fotelju nije sjeo beskompromisni Jo Bro Ti. Nije lako izborio to mjesto, neki mu prigovaraju da je potkupljivao glasače, neki da je dio glasova osvojio prevarom, a neki, bogme, spominju i likvidacije. Međutim, bilo kako bilo, on se na tom mjestu brzo učvrstio. Bilo je mnogo onih koji su mu se suprotstavljali, ali ih je on vrlo vješto zaobilazio ili uklanjao s puta. Istovremeno se obračunavao i sa protivnicima u FIFA-i, i, bez obzira što domaća Ju Ga liga nije bila vrhunskog kvaliteta, stvorio je jaku reprezentaciju. Njihovi crveni dresovi su uskoro ulijevali strah u kosti protivnicima, a imali su mnogo navijača i izvan Kine. Sam selektor je stekao ugled u FIFA-i i postao njen ugledni i poštovani član.
Jo Bro Ti nije trpio nered i neposluh u svojim redovima. Oni koji su se suprotstavljali bili su oštro ukoreni, neki udaljeni, a neki i po nekoliko dana zadržavani u pritvoru u specijalnim stadionskim prostorijama koje su u narodu zvali Go O.
No, i u samoj kineskoj ligi se išlo uzlaznom crtom. Neki klubovi su napredovali brže od ostalih, imali veću podršku i više navijača, a i jače sponzore. Njihovi susreti su postali pravi derbiji, ali i prilika da se pokažu i sva nezadovoljstva i frustracije navijača. Sve što bi u tom trenutku publiku tištilo, izbacili bi iz sebe na utakmicama, makar to ne imalo nikakve veze sa nogometom. Recimo, ako su igrali veliki rivali Di Na iz provincije Hr Va i Cr Zve iz provincije Sr Bi, publika bi se obvezno sukobila oko boje dresova. I na samom terenu bi dolazilo do sukoba oko toga, pa i u upravama klubova. Slično je bilo i na utakmicama između klubova Haj Du i Par Ti iz istih provincija. Nekada su ti sukobi dostizali takve razmjere da je i sam Jo Bro Ti morao dolaziti i rješavati problem. A kada on dođe, letjelo je perje na sve Božje strane! Mnoge je on smijenio. Ko se više i sjeća trenera ili predsjednika klubova kao što su bili Al Ra, Mi Đi, Sa Da, Mi Tri i ko zna kojih još, koji su imali skrivenu želju da dođu na mjesto selektora, a govorili javno da imaju drukčiju viziju takmičenja!? Neki su htjeli čak istupiti iz Ju Ga lige i onovati svoje vlastite, što bi značilo bitno slabljenje Ju Ga lige i što selektor kakav je bio Jo Bro Ti nije mogao dozvoliti. Uostalom, to bi ugrozilo i njegovu poziciju koja je tada bila na vrhuncu. Navijači reprezentacije su već pjevali svoju novu himnu koja se zvala Jo Bro Ti, mi ti se ku, što je kad se prevede značilo: I poslije tebe - ti.
Ali, kako je vrijeme prolazilo, selektor je stario i fizički i intelektualno slabio. Bio je prisiljen sve više se oslanjati na pomoć drugih. A oni su gledali kako da se uvale na njegovo mjesto. Neki su bili nestrpljivi i željeli to što prije, pa su zato brzo završili karijeru. Oni koji su bili mudriji i pritajili se, oni su ostali i dalje u igri. Ali niko se nije dočepao njegove fotelje u cijelosti. Dogovoreno je da nakon smrti velikog selektora svi njegovi pomoćnici obavljaju njegov posao. Oni su sada činili Predsjedništvo Nogometnog saveza. Tako je izbjegnut sukob među njima, jer time niko nije dobio sve, ali su svi dobili po nešto. I tako je nastavljena natjecateljska sezona bez problema.
Ali već novi članovi Predsjedništva, koje je uskoro Skupština izabrala, nisu bili složni i oko mnogih pitanja se nisu mogli usuglasiti. Neslaganja su počela prvo oko sitnica, a kasnije je je postajalo sve ozbiljnije. U stvari, svaki od članova Predsjedništva je shvatio da ne može biti glavni, a ako bi provincije dobile svoje vlastite saveze, to bi bili. Zato su stimulirali publiku da pravi više ispada na stadionima. A publika – zna se – jedva je dočekala!
Ivo Kobaš
ivokobas@yahoo.co.uk
