Filatelija u Domaljevcu
Što znate o sakupljanju poštanskih markica?
Što znate o poštanskim markicama? Jeste li se ikada zanimali za prikupljanje tih malih nazubljenih sličica zalijepljenih na pisma, razglednice ili dopisnice? Je li vas ikada zanimalo kakva je njihova vrijednost i da li se «isplati» to sakupljati? Da li u Domaljevcu postoji neko ko se aktivno bavi filatelijom?
One Penny black
Prva postanska marka - vrijednosnica na svijetu
Priznam, sve je manje pisama i razglednica, a da li više i postoje dopisnice ni sam ne znam. Spadam u one koji su do svoje trideset i pete godine života bili apsolutno ravnodušni na filateliju i sakupljanje poštanskih maraka. Sakupljao sam svašta, bukvalno svašta, ali poštanske marke nikada. Bilo mi je to bez veze. Možda i zato što o tome nisam imao nikakvog pojma. A onda sam jednoga dana, šetajući Flomarktom u Minhenu, primjetio desetak «švaba» kako uspješno prodaju «postmarke» od «zehn pfenig bis taussend mark», a bogme nekada i više. Prolazio sam kraj njih, zastajkivao i posmatrao malo izdalje da vidim šta oni to rade i kako trguju. Ono što me iznenadilo je poveća svota novca koja je ležala kraj njih i dosta svijeta, po svemu različitih, koji se tu tiskaju. Tako se nešto kod njih može vidjeti samo ako neko prodaje još šteniće ili mačiće. Prvi put mi je tada zapelo za oko da i oko Hauptbanhofa, u centru Minhena, najbolje radnje prodaju upravo poštanske marke, stare razglednice, stare i strane novčanice i boga pitaj još šta staro ili strano. Skontao sam, to je uz hobi i dobar biznis.
To me navelo da iz radoznalosti, a naravno i zbog opće kulture, kupim sebi neki priručnik ili katalog i iz toga ponešto naučim. Bilo me na neki način stid što sam navodni intelektualac, a za tu oblast «Tuta Bugarun». Pred jednim prodavcem poštanskih maraka vidio sam da drži knjižicu na kojoj je pisalo «MICHEL», često je listao i tako kupcima govorio prodajnu cijenu. Šutio sam, da u pitanjima ne ispadnem blesav, mada sam i tada znao onu magičnu rečenicu da «Nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora», sačekao sam radni dan i u Olympia Einkaufszentrumu kupio sebi «MICHEL»-a Deutschland, izdanje 1993. Dakako, sve je pisalo na njemačkom, ali pored toliko fotografija i razno raznih tabela i cifara, smašao bi se i nepismenjaković. Pa taj Michel, je sve to i napisao za ovakve kao što sam ja tada bio. Brzo sam naučio ponešto i upustim se «laganice» u sakupljanje. Pošto mi je Njemačka tada bila na dohvat ruke, odlučio sam se da počnem sa Deutschlandom i DDR koji je tada već prestao postojati. Niko mi nije slao pisma , pa sam se odlučio za kupovinu, ali ne sa velikim ulozima. Za početak sam za 10,00 DM kupio 100 dobro očuvanih poštanskih maraka. Tada sam naučio da starija poštanska marka ne znači automatski i novčano vrijednija, da se prikupljaju jednako oštambiljane poštanske marke kao i one bez štambilja, da postoje tzv. Blok marke, da se sve poštanske marke ne štampaju u istim tiražima i da čak postoje berze i sajmovi poštanskih maraka. Za 100 mojih poštanskih maraka bio mi je potreban odgovarajući album, pa sam kupio i njega, a kad sam kupovao njega vidio sam da se u toj trgovini mogu kupiti poštanske marke na kilogram. Naravno da sam pazario par kila.
«Michel» je inače naziv izdavačke kuće iz Minchena i sinonom je za Kataloge poštanskih maraka. Katalozi su uglavnom raspoređeni prema teritorijalnom principu:
Michel Njemačka,
Michel Europa,
Michel Bliski Istok,
Michel Sjeverna i Srednja Amerika,
Michel Karibi,
Michel Južna Amerika itd, a postoje i posebna izdanja kao npr. za Austriju, Švicarsku, Hrvatsku, Rusiju, SAD, Sovjetski Sabvez, Bosnu i Hercegovinu...
Schwarzer Einser
Prva poštanska markica u Njemackoj
Svaki mjesec, «Michel» izdaje mjesečnik pod nazivom «Michel Rundschau», gdje se aktueliziraju katalozi, te se mogu naći novosti o izdanjima i filateliji iz čitavog svijeta. Danas postoje i kompjuterski programi koji omogućavaju vođenje filatelističke evidencije, te vrlo prikladni albumi na CD.
Za par mjeseci svoga novog hobija, već sam imao oko 2000 različitih poštanskih markica Deutschlanda. Za to vrijeme, po razno raznim osnovama, prikupio sam i preko 5000 poštanskih markica drugih zemalja. Posebno su mi bile drage poštanske markice Bosne i Hercegovine iz doba Austrougarske, Hrvatske iz doba NHD, Srbije iz doba Kraljevine SHS i neke starojugoslovenske, pa set poštanskih maraka Kine, Irana i drugih dalekih država. Do 1998. godine, prikupio sam većinu poštanskih maraka Njemačke i sada se nalazim u grupi onih filatelista kojima «fali» manje od 50 poštanskih maraka da kompletiram svoj kolekciju Njemačke.
Za 38. rođendan, od kolege Perice Mišića, dobio sam ni manje ni više nego punu vreću poštanskih maraka. Da ne bude zabune, ne pisama, nego pravih pravcatih poštanskih maraka. Najljepši poklon koji sam mogao dobiti. Neopisiva sreća za jednog filatelistu. Bilo mi poslije potrebno puna tri mjeseca da sve to pregledam, sortiram i poslažem. Uz put sam, svih ovih godina, proširivao znanje iz te oblasti, sakupljao markice na više frontova, pomagao sam mnoge za koje sa procijenjivao da će jednoga dana biti ozbiljni filatelisti (negdje sam i promašio), sortiro sam sve što za sad posjedujem, raspitivao se o Domaljevčanima koji imaju takođe te sklonosti. Moram priznati da nisam ništa trgovao.
Na žalost, Domaljevčani, pa ni Posavci uopće, nemaju svoj klub ili udrugu filatelista, nisu oragnizirani i ne nastupaju kolektivno na izložbama i sajmovima. Nemam informacija ni za naše bliže ni za dalje komšije – susjede. Svijetli primjer pojedinca je Marijan Baotić iz Kostrča koji je stari i iskusni filatelista. Znam da je i jedna djevojčica , takođe iz Kostrča, imala čast da se njen likovni školski rad nađe na jednoj poštanskoj markici.
Ja sam i dalje isključivo filatelista hobista. Sa svojim petnaestogodišnjim iskustvom, pouzdano znam da je filatelija predivan hobi koji pored zanimacije služi i kao motiv učenja, ali i kao mogućnost zarade. Pozivam sve posjetioce Dom@ljevac koji se bave filatelijom da mi se jave, kako bi jednoga dana u zajedničkom interesu , formirali neki oblik odruživanja i našli način zajedničkog nastupa na «tržištu» poštanskih maraka.
Đuro Kesić - Pole
kesic@domaljevac.com
P.S.
Uređujući tehnički ovaj prilog, naravno da sam s pažnjom sve pročitao, pa mislim da će biti najbolje da Đuri poručim: u Münchenu za tebe čeka još jedna vreća puna poštanskih markica!
P. Mišić
